preživači (Ruminantia), podred sisavaca parnoprstaša. Tijelo im je pokriveno tankom kožom obraslom gustom dlakom. Često imaju razvijeno rogovlje. Duge noge prilagođene su za brzo kretanje, naslanjaju se na dobro razvijene 3. i 4. prste zaštićene papkom. Želudac im je pregrađen u tri (deve i patuljasti moškavci) ili četiri dijela: burag, kapura, knjižavci i sirište. Slabo sažvakana hrana iz jednjaka ulazi u burag gdje se pod djelovanjem mikroorganizama, vode i fermenata smekša. Hrana zatim ulazi u mrežasto nabranu kapuru gdje se stvaraju kuglice koje se povratnom peristaltikom vraćaju u usta. Tu se hrana temeljito sažvače i pomiješa s većom količinom sline, te se kroz dva nabora u ždrijelu spušta u knjižavce, gdje se još više usitni. Nakon toga ide u sirište. P. su rasprostranjeni u svim dijelovima svijeta. Hrane se biljem. Žive poligamno u velikim krdima. Dijele se na tri skupine: deve (Tylopoda ili Cameliformes), patuljasti moškavci (Traguloidea) i pravi p. (Pecora ili Pecoriformes), koji su najveća skupina. Gotovo svi imaju trajne rogove i rogovlje. Filogenetski su svršetak različitih ogranaka koji su se postupno razvili i ogranaka koji su izumrli. Njihova je prednost što za razliku od ostalih kralježnjaka mogu razgrađivati celulozu i to s pomoću simbiontskih bakterija i trepetljikaša koji žive u buragu. Mikroorganizmi rastvaraju celulozu obavljajući tako važan dio probavnog procesa. Od dušikovih spojeva te raspadnutih spojeva celuloze sintetiziraju bjelančevine iz kojih se izgrađuju njihove stanice. U povoljnim okolnostima mikroorganizmi se toliko namnože da dospiju iz buraga u sirište gdje budu probavljeni. Dnevna količina probavljenih mikroorganizama kod goveda može biti do 7 kg, što znači da ono pritom namiri velik dio potreba za bjelančevinama. U prave preživače ubrajamo jelene (Cervidae), žirafe (Giraffidae) i šupljorošce (Bovidae, Cavicornia). Mnoge su vrste pripitomljene kao domaće životinje.