prokurator (lat.), opunomćenik koji nekoga zastupa, posrednik; onaj koji upravlja čim, upravitelj imanja u nekim zemljama. U rim. pravu, zastupnik ili punomoćnik koga postavlja neka osoba s ovlašću da vodi sve ili neke određene poslove, os. sudske. U doba carstva, upravitelj carskih prihoda u provincijama. U Francuskoj i Italiji, drž. p. je drž. odvjetnik, odn. tužitelj u sudskom postupku. Također i povjerenik, osoba zadužena za neke javne poslove u upravama renesansnih gradova. Prokuratura, stari naziv za ured koji je zastupao državu u njezinim prav. poslovima (drž. odvjetništvo).