Prometej, Prometej u lancima, rad N. S. Adama, Pariz, Louvre
Prometej (grč. Prometheús), u grč. mitologiji, sin titana Japeta i božice Temide ili oceanide Klimene; brat titana Atlanta, Epimeteja i Menetija i otac Deukalionov. U borbi Zeusa protiv titana Krona stao je na Zeusovu stranu i pomogao mu u pobjedi za pravednijim poretkom. Razišao se sa Zeusom zbog njegove okrutnosti prema ljudima, ukrao mu je vatru s Olimpa i dao je ljudima, naučio ih zanatima, ukrotio konja, sagradio lađu, naučio ih pismu, računanju, liječenju bolesnih. Prema kasnijoj verziji iz gline je načinio čovjeka i životinje. Ljubomorni Zeus najprije je kaznio ljude tako što im je poslao Pandoru s kutijom iz koje su se proširila sva moguća zla, a Prometeja je prikovao za stijenu na Kavkazu, gdje mu je orao danju kljucao jetru, koja se noću obnovila. Oslobodio ga je Heraklo, zatim se pomirio sa Zeusom koji ga je primio na Olimp. Kao simbol slobode Prometeja su često obrađivali u književnosti (Heziod, Eshil, Calderón, Goethe, Herder, Byron, Shelley, Gide, Kazantzakis), glazbi (Beethoven, Liszt, Fauré, Skrjabin) i lik. umjetnosti (Tizian, Rubens, Moreau, Böcklin, Feuerbach). Dao ime jednom satelitu i kem. elementu prometiju.