pronija (grč.), u Biz. Carstvu, zemljišni posjed koji se davao na uživanje pojedincu uz obvezu obnašanja voj. dužnosti o vlastitom trošku. Razvojno se nastavlja na kasnorim. vojničke posjede u pograničnim područjima. Ustanova p. nije bila nasljedna te je sin pronijara bio obvezan obavljati istu dužnost kao i njegov otac. Poznata i u srednjovj. Raškoj.