prorok 1. U religiologiji, objavitelj svetoga ili božanskoga, različit od mudraca u religijama gnostičkog i kozmičkog tipa. U monoteističkim objavljenim religijama, posrednik objave, univerzalne poruke osobnog i transcendentnog Boga. U tom slučaju p. nije puki pretkazatelj budućnosti, nego glasnik i prenositelj temeljnih dogmatskih, bogoštovnih i moralnih načela. Posebnu ulogu imaju proroci u starozavjetnoj Bibliji, gdje se razlikuju stariji (Mojsije, Samuel, Ilija i dr.) i proroci pisci (4 velikih i 12 malih), čija djela sačinjavaju proročke bibl. spise. U kršćanstvu, p. se smatra crkv. reformator i kritičar aktualnog stanja. U islamu, p. je Božji poslanik i može biti zakonodavac (resul), kamo spadaju i bibl. ličnosti, i usmeni prenositelj objave (nebi). Muhamed je i jedan i drugi, posljednji p. 2. Proricatelj, profet, prorok, onaj tko proriče budućnost. Često na osnovi određenih znakova.