proskripcija (lat.), u ant. Rimu, isprva svaka objava, a za prve Suline vladavine (od ←82. do ←79) spisak osoba koje su bile iz polit. motiva osuđene na smrt, pljenidbu imovine ili progonstvo. Masovno su je primjenjivali trijumviri Cezar, Pompej i Kras. Poznata i u doba Franc. revolucije; proskribirati, javno žigosati protivnike; zabranjivati.