Protagora (grč. Protagoras), grč. filozof (Abdera, o. ←485 – ?, o. ←415). Najstariji i najutjecajniji predstavnik sofizma. Djelovao kao putujući učitelj retorike, dijelom u Ateni, gdje je zbog svoje sumnje u opstojnost bogova bio osuđen i protjeran. Utopio se navodno u brodolomu na putu za Siciliju. Glasovita je njegova teza o čovjeku kao mjerilu svih stvari. Čovjek je samostalno i samosvojno biće koje odlučuje o sebi bez ikakva obzira na religiju, kultove i autoritete. U polit. teoriji zastupao tezu o čovjekovim urođenim društv. vrlinama. Ne postoji umu pristupačno jedinstvo bića niti jedna općevažeća istina, o svemu se može govoriti s dvaju međusobno suprotnih gledišta. Gl. djela: Istina ili Rušilački govori; O bitku; O bogovima; O znanostima; Vještina prepiranja.