protonotar (srednjovj. lat.) 1. U Hrv.-ug. državi, pomoćnik vrhovnih sudaca kraljevstva. Kralj. osoblje imalo je po dva, a palatin i dvorski sudac po jednoga protonotara; uz njih, Hrvatska je imala i zasebnoga banskog protonotara. 2. U Kat. crkvi, prvi među notarima, najviši naslov za prelate Rim. kurije koji nemaju biskupskog posvećenja.