proturječnost ili protuslovlje, ono što se međusobno isključuje; u logičkom zaključivanju, kada se nešto istodobno tvrdi i odriče. Proturječni sudovi su takva dva suda od kojih samo jedan može biti istinit. U filozofiji se razlikuju pojmovi suprotnost, koji izražava mogućnost istodobne suprotstavljenosti nekih elemenata, principa, svojstva itd., i proturječnost, po kojem takvi elementi, principi ili svojstva isključuju jedni druge. Dijalektička shvaćanja, međutim, p. drže inherentnom osobinom duha ili materije kojom dolazi do promjene nekog stanja stvari (kod Hegela negacija negacije). Tako u marksističkoj filozofiji, društv. proturječnosti dovode do promjene društv. odnosa, npr. feudalizma u kapitalizam, ili kapitalizma u socijalizam.