provincija (lat.) 1. U ant. Rimu, isprva naziv za dužnost povjerenu magistratu, zatim i za područje na koje se protezala magistratova dužnost. Provincijama su se poglavito nazivala područja osvojena izvan Italije (prve su ustrojene u ←III. st. Sicilija i Sardinija). Njima su upravljali prokonzuli i propretori, a njihovi gosp. resursi bili su temeljni izvor bogatstva Rim. Carstva. U carsko doba p. su bile podijeljene na senatske p. (tzv. provincije rim. naroda) – već pokorene, te na carske, u kojima se radi održavanja reda držala voj. posada. Današnje hrv. područje bilo je kroz rim. povijest uključeno u provincije Ilirik, Panoniju, Dalmaciju i Norik. 2. Općenit naziv za pokrajinu, upr. područje. 3. pren Područje izvan gl. grada, odn. kulturnog središta neke zemlje.