Pruska, Bitka kraj Königgrätza, djelo G. Bleibtreua
Pruska (njem. Preussen), isprva područje nastanjeno baltičkim Prusima. God. 1226. stječe je Njem. viteški red i tijekom istoga stoljeća kristijanizira i germanizira. Red je 1410. pretrpio težak poraz od Poljaka i Litvanaca te uskoro zap. Prusku stječu Poljaci, kao i nominalno vrhovništvo nad njezinim ist. dijelom, koji je i dalje u posjedu Njem. viteškog reda. God. 1525. posljednji veliki meštar reda Albrecht Hohenzollern prima od svojeg ujaka, polj. kralja Sigismunda, vojvodstvo P. kao svjetovni feud. Izumiranjem njegove linije Prusku zaposjedaju knezovi izbornici Brandenburga (1618) te pod imenom Brandenburg započinje uspon Pruske za vladavine velikoga kneza Fridrika Vilima (1640–88). Njegov je sin Fridrik III. uzeo naslov pruskoga kralja kao Fridrik I. (1701). Prusku je proširio te vojno i gospodarski ojačao kralj Fridrik II. Veliki (1740–86), koji je 1772. diobom Poljske stekao i cijelu Zap. P. Tijekom idućih dioba Poljske (1793, 1795) teritorij P. je udvostručen (Gdańsk, Toruń, Varšava). U ratovima protiv Napoleona P. je isprva neutralna, 1806. pristupa protufranc. Četvrtoj koaliciji (1806–07). Nakon poraza mirom u Tilsitu (1807) gubi veći dio područja stečenih diobama Poljske. God. 1813. prilazi Šestoj koaliciji protiv Napoleona. Bečkim kongresom (1815) vraća ugled eur. velesile, ali ne i sveukupni izgubljeni teritorij (polj.-lit. zemlje), koji je pripao Rusiji. Nakon raspada Svetoga Rim. Carstva (1806), sjedinjenjem 35 njem. država u Njem. savez (1815–66), P. započinje novu etapu jačanja na eur. polit. sceni. Povezivanjem Zap. i Ist. P. u jedinstvenu cjelinu, kao i ustrojem Njem. carinske unije (1834), P. postaje jedan od najjačih voj. i gosp. čimbenika u Europi. U doba vladavine Fridrika Vilima IV. (1840–61) i Fridrika I. Hohenzollerna (1861–88) nastavlja s tradic. konzervativnom politikom; 1848–49. guši svaki pokušaj revoluc. previranja, a 1850. donosi ustav konzervativnog obilježja. U Prusko-austr. ratu 1866, okončanom nakon austr. poraza kraj Sadove, P. stječe Schleswig-Holstein. Njem. se savez raspada, a P. anektira Hannover, Kurhessen, Nassau i Frankfurt na Majni te postaje najjača država u Njemačkoj. God. 1867. organizira Sjevernonjem. savez, a pobjedom u ratu s Francuskom (1870–71) ubrzava sjedinjenje Njemačke pod svojom dominacijom. God. 1871. kralj Vilim I. Hohenzollern postaje prvi vladar, a Bismarck prvi kancelar Njem. Carstva. Pruski militarizam jedan je od čimbenika koji dovode i do izbijanja I. svj. rata. U revoluciji u studenome 1918. zbačen je car i pruski kralj Vilim II. Otad je P. u sastavu Weimarske Republike kao sav. država. God. 1918–32. Pruskom vladaju socijaldemokrati (samostalno, odn. u savezu s kat. centrom). Od 1933. u sastavu Trećeg Reicha. Nakon II. svj. rata P. je podijeljena (Potsdamska konferencija, 1945). Zemlje i od crte Odra–Nisa i jugozap. dio Ist. Pruske pripale su Poljskoj, a sjeveroist. dio Ist. Pruske pripao je SSSR-u. God. 1947. definitivno je ukinuta pruska država.