Pula
Pula, Slavoluk Sergijevaca
Pula (talijanski Pola), grad u Istarskoj županiji, u južnoj Istri; 57 460 stanovnika (2011). Smještena je u unutarnjem dijelu duboka prirodnoga Pulskog zaljeva. Luka. Industrijsko središte. Brodogradilište „Uljanik”. Strojogradnja. Tekstilna i kovinska industrija; proizvodnja stakla i cementa. Turizam; marina. Dobro očuvani ostatci iz rimskoga razdoblja; amfiteatar (Arena) cara Vespazijana (I–II. st.; po veličini šesti sačuvani amfiteatar u svijetu), Herkulova vrata (Porta Herculea, I. ), gradska vrata (Porta Aurea, Zlatna vrata, I. st. pr. Kr., srušena 1829; sagradila ih rimska obitelj Sergijevaca), Dvojna vrata (Porta gemina, II. st.) i dr. Bizantska kapelica iz VI. st. Utvrda Kaštel, danas muzej. Arheološki muzej. Grad se razvio iz predantičkoga gradinskog naselja, dijelom uz padine brežuljka koji dominira zaljevom, a dijelom na podnožju toga brežuljka u ravnici. Procvat doživljava za cara Augusta, kada postaje rimska kolonija Pietas Iulia; poslije Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea. U Augustovo je doba otrgnuta, zajedno s većim dijelom Istre, od provincije Ilirik i uključena u novoustrojenu X. regiju Italije. Nakon pada Rimskoga Carstva gradom vladaju Istočni Goti, zatim Bizant; u VI. st. osnovana je biskupija, a grad postiže novu etapu gospodarskoga procvata. Od 788. pod Francima; uz Poreč, najbogatija je gradska općina u Istri. Komuna je od XII. st.; česte protumletačke pobune (1145., 1150., 1195., 1242. i dr.); 1243. Mlečani su je gotovo u cijelosti razorili. Svrgavanjem moćne pulske obitelji Castropola (Sergijevci) 1331. Mlečani su je konačno pokorili. Početkom XVI. st. bila je živo trgovinsko i prometno središte, koje je nakon kuge 1527. naglo oslabilo, da bi je u sljedećim desetljećima malarija, ratna pustošenja (Uskočki rat) i kuga (1630–32) dovele do ruba gospodarske i demografske kataklizme (u izvješćima mletačkoga rektora o Puli se govori kao o „gradu mrtvaca”). Nakon pada Mletačke Republike 1797. nad gradom se smjenjuju austrijska i francuska uprava (do 1814); u sklopu Austro-Ugarske Monarhije (do 1918) brže se razvijala od druge polovice XIX. st. (melioracije u okolici grada, izgradnja Arsenala), postavši glavna austrougarska pomorska ratna luka. U Prvom svjetskom ratu u gradu je bila smještena glavnina austrougarske ratne mornarice; potkraj listopada 1918. flota je predana predstavnicima Narodnoga vijeća SHS-a, ali je potom najvećim dijelom dodijeljena Italiji. Rapallskim ugovorom 1920. pripala je Italiji; uslijedilo je razdoblje talijanskoga fašističkog terora i nasilne talijanizacije. Oslobođena je 1945. i pripojena matici Hrvatskoj 1947.