purâna (sanskrt.), u indij. književnosti, naziv za epske spjevove, većinom iz sr. vijeka, u kojima se slave djela i zasluge pojedinih bogova. Od 18 klas. p. najpoznatije su Višnu-purâna i Bhâgawata-purâna. Kao vjerska književnost p. su osnove vrlo raznorodnih sljedbi obuhvaćenih općim nazivom “hinduizam”. Prema kanonskom kriteriju svaka p. treba obraditi ovih 5 “obilježja” (pančalakšana): stvaranje svijeta, propast svijeta i njegovo vječno cikličko obnavljanje, genealogiju bogova, razdoblje evolucije svijeta i civilizacije kao i genealogiju dviju mitskih vladarskih dinastija u Indiji (Sunčeva i Mjesečeva dinastija).