radnička klasa, radništvo; društv. skupina koja radi na tuđim sredstvima za proizvodnju te kao naknadu za svoj rad dobiva nadnicu. U užem smislu, termin se katkad rabi samo za manualne radnike, a u širem smislu obuhvaća i sve zaposlene, inženjere, stručnjake i dr. koji žive od svojega rada. Klas. pojmu r. k. istoznačan je i izraz → proletarijat. R. k. javlja se s diobom rada i vlasništva. Kao velika soc.-polit. grupacija snažno dolazi do izražaja s industr. revolucijom i nastankom kapitalizma u XVIII. i XIX. st., najviše u vezi s osiromašenjem seljaštva i razvitkom gradova te potrebom zapošljavanja velikog broja radne snage u manufakturama i tvornicama. Tada se, uz teške uvjete rada i niske nadnice, javlja i polit. antagonizam između r. k. i klase vlasnika (građanstvo, buržoazija), te taj sukob nosi elemente → klasne borbe koja s razvitkom sindikalnih i polit. organzacija radništva prerasta u povijesno oblikovan → radnički pokret. Modernizacijom sredstava rada u suvr. društvu dolazi do velikih izmjena u karakteristikama r. k. koja se sve manje zasniva na manualnom radu, a sve više uključuje specijalizirana znanja. Tako se i znatan dio r. k. obrazuje (“radnička aristokracija”) i postupno pomiče prema sr. klasi. Tehnol. razvitkom u XX. st., kada se proizvodni procesi automatiziraju, u visoko razvijenim zemljama nestaje r. k. u klas. obliku manualnih radnika. Ipak, s obzirom na najamni položaj prema sredstvima rada, bilo da su ta sredstva privatna ili državna, pojam r. k. u tom modernijem obliku često se koristi i danas, ili ga zamjenjuje opisni pojam “radno ovisno stanovništvo”.