Radonić, Jovan, srpski povjesničar (Mol, Bačka, 28. I. 1873 – Beograd, 25. XI. 1956). Studirao u Beču. Knjižničar Matice srpske u Novom Sadu (1899–1905). Na beogradskom Sveučilištu redoviti profesor opće povijesti srednjega vijeka 1919–29. Ekspert za povijesna pitanja na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. Glavni tajnik Srpske akademije nauka i umetnosti 1937–44. Glavna djela: Grof Đorđe Branković i njegovo vreme; Srbi u Ugarskoj; Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI. do XIX. veka i dr. Objavio zbirku vrela Dubrovačka akta i povelje (I–IX). Preveo i dopunio Jirečekovu Istoriju Srba.