raskoljnici (rus.), u širem smislu, naziv za pristaše svakog pokreta koji se ne slaže ili odvaja od služb. Crkve. U Ruskoj pravosl. crkvi, naziv za starovjerce ili staroobrednike, pripadnike pokreta koji se suprotstavljao crkv. reformama patrijarha Nikona između 1653. i 1656. Te su reforme nastojale obnoviti tradiciju Grčko-carigradske crkve i imale su obredno-liturgijski karakter. Razdvojili su se 1685. na umjerene “popovce” i radikalne “bespopovce”, a kada je sred. XIX. st. car Nikola I. tražio da se sjedine sa služb. Crkvom, “popovci” su osnovali vlastitu hijerarhiju. Poč. XX. st. imali su 16 episkopa. Sudjelovali su u raznim bunama i ustancima (Solovjecki ustanak 1668–1676, Stjenke Razina 1670–71, Pugačova 1773–75). Država ih je povremeno progonila; rehabilitirani 1905. ukazom o vjerskoj toleranciji. Manje skupine postoje do danas.