raspršenje, promjena smjera ili refleksija struje čestica ili snopa svjetlosti kada interagiraju s česticama tvari kroz koju prolaze. Od 1906. do 1908. E. Rutherford, H. Geiger i E. Marsden istraživali su r. alfa-čestica na tankim listićima zlata i opazili da većina alfa-čestica nesmetano prolazi kroz listiće zlata, manji dio se rasprši pod malim kutom, a najmanje se reflektira. Tako je Rutherford dokazao da atomi imaju pozitivno nabijenu jezgru zbog koje se alfa-čestice odbijaju. Proračunao je da je promjer tih jezgara 10-14 m. Najveći broj spoznaja o elementarnim česticama dobio se iz proučavanja srazova i raspršenja čestica u akceleratorima čestica. Svjetlost se raspršuje na neravnim površinama, ali i na česticama prašine u atmosferi. R. fotona može biti elastično kada se fotoni reflektiraju od atoma ili molekula bez promjene energije. To je r. poznato kao Rayleighovo r. U neelastičnom i superelastičnom r. dolazi do promjene energije između fotona i čestice pa se i valna duljina fotona mijenja (npr. Ramanov efekt, Comptonov efekt). Zbog nejednakog r. spektralnih boja nebo je plavo jer se plava boja bolje raspršuje od crvene. Za vrijeme izlaska ili zalaska Sunca njegova svjetlost prolazi kroz deblji i gušći sloj atmosfere tako da opažač vidi crveno ili žuto svjetlo.