refleks (lat.) 1. Odraz, odsjaj, odbljesak; odjek, refleksija, reakcija na kakvo događanje (često u množini). 2. Nesvjesna reakcija organizma na podražaj. Refleksi mogu biti praćeni određenim psih. doživljajima koji ne moraju prethoditi reakciji. Suprotni od hotimične, voljne radnje. Put od živčanog podražaja osjetilnog receptora preko kralježnične moždine do mišića koji reagira kretnjom zove se refleksni luk. On obuhvaća receptor (osjetni organ), aferentni (dovodni) neuron, živčani centar (u leđnoj moždini ili mozgu), eferentni (odvodni) neuron i efektor (izvršni organ: mišić ili žlijezda). Bezuvjetni (nenaučeni) refleksi ovise o podražajima i prirođenim mehanizmima. Funkcija im je očuvanje organizma od štetnih posljedica i odvijaju se uvijek na isti način. Primjeri su širenje zjenice u mraku, kašljanje, plač i sl. Uvjetovani refleksi nastaju učenjem, a asocijativno su povezani s nekim bezuvjetnim (prirodnim) podražajem. Ove je reflekse prvi put eksperimentalno istraživao rus. fiziolog I. Pavlov. On je psima davao hranu nakon zvona. S vremenom su psi počeli lučiti slinu na sam zvuk zvona. Uvjetovani refleksi mogu nakon nekog vremena oslabjeti. Patološki refleksi nastaju kao posljedica neke bolesti, a očituju se u mijenjanju prir. refleksa, ugl. zbog oštećenja središnjega živčanog sustava. Ispitivanje r. važan je dio neurološkog pregleda, jer njihovi poremećaji (izostanak, bitno oslabljenje, pojačanje) mogu biti važan znak u određivanju vrste i lokalizacije oštećenja živčanog sustava.