refleksija (lat.) 1. Odbijanje dijela, ili svih čestica ili valova (npr. svjetlosnih, zvučnih i sl.) kada dođu na granicu između dvaju sredstava. Zakon r. tvrdi da upadna, reflektirana zraka, i okomica na sredstvo u točki upada leže u istoj ravnini te da je kut upada jednak kutu refleksije. To vrijedi ne samo za ravno zrcalo, nego i za zakrivljene plohe (npr. parabolično zrcalo). Ako je površina neravna, dolazi do difuzne r. Ako je kod prijelaza svjetlosti iz optički gušćeg u optički rjeđe sredstvo (→ refrakcija) kut upada velik, može doći do toga da svjetlost ne može izaći iz gušćeg sredstva nego se odbija u isto sredstvo. To se zove totalna r. 2. Usmjeravanje pažnje na vlastite doživljaje; razmišljanje, rasuđivanje.