reformizam (od lat.), polit. doktrina i polit. stav koji zagovara postupne reforme unutar postojećeg polit. poretka i postojećih institucija, s ciljem ostvarenja poboljšanja ili promjena na bolje, u smislu ostvarenja veće soc. pravde, povećanja razine demokratičnosti u društvu ili ostvarenja neke od vrijednosti društv. života, protiveći se pritom radikalnim promjenama revoluc. putem. U radničkom pokretu, naziv za oportunističke stavove i polit. akciju koja odriče potrebu revoluc. borbe i paktira s vlastodršcima.