refren (franc.) 1. Knjiž. stihovi, stih ili dio stiha koji se ponavlja na određenim mjestima. 2. Pripjev, nepromjenjiva glazbena (i pjesnička) cjelina ponavljana na određenim mjestima skladbe, u vokalnoj na kraju kitice, a u instrumentalnoj na kraju određenih odlomaka. U glazb. je praksi zabilježen o. 1260, ali se susreće i prije kao eksklamacije (amen, aleluja) koje je još u ranom kršćanstvu pjevao puk ili zbor nakon pojedinih redaka psalma. Čest je u nar. glazbi svih naroda i vremena, u zabavnoj glazbi (os. u šlagerima) nerijetko je najvažniji dio, pa po njemu skladba dobiva naslov.