religija (lat.), sustav vjerovanja, etičkih vrijednosti i čina kojima čovjek izražava svoj odnos prema svetome, božanstvu. Sa subjektivnog stajališta taj odnos označava osobno štovanje i klanjanje svetom (religioznost), s objektivnog religijsku ustanovu u kojoj se taj odnos objektivizira u riječi (molitveni, vjeroispovjedni, dogmatski i pravni obrasci), gestama (obredi, bogoštovlje), predmetu (sakralni predmeti i objekti) i religijskoj zajednici. Ta se dva religijska pola upotpunjuju ili suprotstavljaju, a katkad i isključuju. R. je univerzalna u povijesti čovječanstva kao i jezik te prisutna u svim društvima i kulturama. Istražuje se s triju gledišta: postanka (genetička metoda), funkcije (funkcionalistička metoda) i same religijske pojave (fenomenološka metoda). U raznim tumačenjima fenomena religije pridaju joj se tri uloge: kompenzacijska (r. kao posljedica čovjekove nemoći i straha), objasnidbena (r. kao traganje za prvim uzrokom i konačnom svrhom) i spasenjska (r. kao svijest o konačnosti ljudskog postojanja i pokušaj njezina nadvladavanja ili osmišljenje ljudskog postojanja). Religije mogu biti animističke, politeističke, panteističke i monoteističke; potonje se dijele na povijesno-objaviteljske ili objavljene (židovstvo, kršćanstvo, islam, konfucionalizam) i kozmičke (hinduizam, budizam i daoizam). U odnosu prema svetom, r. mogu biti etičke i mistične.