renesansa, Palazzo Ducale u Urbinu, dvorište, djelo L. Laurane
renesansa, gradska vijećnica u Rothenburgu ob der Tauber
renesansa, crkva Sv. Spasa, Dubrovnik
renesansa, kupola bazilike sv. Petra u Rimu, djelo Michelangela Buonarrotija
renesansa, stubište dvorca Blois
renesansa (franc.), kult.-pov. pojam kojim se ponajprije označuje razdoblje na prijelazu iz kasnoga srednjega u rani novi vijek. Dok se autori ugl. slažu da r. završava potkraj XVI. st., različito datiraju početak toga razdoblja (od sredine, pa i poč. XIV. st., do druge pol. XV. st.). Povezana je s pojavom humanizma. Razdoblje karakterizira izraženi interes za antiku, nastojanje da se obnove njezine vrijednosti, procvat umjetnosti temeljene na ant. estetskim principima i s tim povezan kult tijela, razvoj znanosti i filozofije. Uz razvoj književnosti na lat. jeziku, dolazi i do razvoja književnosti na nar. jezicima. Ističe se individualnost i stvara kult izuzetnog pojedinca. Umjetnici su istodobno i znanstvenici (Leonardo da Vinci). Položaj vladara jača, čemu se daje i teoretska osnovica (N. Macchiavelli), a što ima i pozitivne i negativne posljedice. Renesansni vladari ističu se kao patroni umjetnosti, ali i po progonima polit. protivnika (C. Borgia, tzv. katolički kraljevi u Španjolskoj, Henrik VIII., M. Korvin i sl.). Uz procvat umjetnosti i znanosti, razdoblje je obilježeno i nizom negativnih pojava (porast praznovjerja, progoni vještica). R. se prvo javlja u Italiji, a potom se širi u druge dijelove Europe. Razdoblje je obilježeno velikim gosp. i društv. promjenama, napose porastom značenja gradova. To je i vrijeme velikih geogr. otkrića, ali i razdoblje značajnih osman. osvajanja na eur. kontinentu. U historiografiji se pojam r. za označivanje razdoblja počinje koristiti u XIX. st. (P. Charles, J. Michelet, J. Burckhardt), iako su već prije renesansni umjetnici isticali različitost svojega razdoblja u odnosu na sr. vijek i govorili o ponovnom rođenju umjetnosti (G. Vasari, A. Dürer, L. Ghiberti). U novije vrijeme znanstvenici sve više ističu da r. ipak nije značila prekid sa srednjovj. baštinom, već je ova znatno ugrađena u njezina dostignuća. Pojam r. rabi se i kako bi se označila i druga razdoblja koja karakterizira procvat umjetnosti i znanosti, pa se tako govori o karolinškoj renesansi, otonskoj renesansi, renesansi XII. stoljeća i sl.