res iudicata (lat. presuđena stvar), izraz kojim se označuje da je neki spor pravomoćno presuđen. R. j. priječi ponovno suđenje u istoj stvari po načelu ne bis in idem, a ono što je pravomoćno utvrđeno presudom smatra se istinitim po načelu res iudicata pro veritate habetur; presuđena stvar čini pravo među strankama po načelu res iudicata facit ius inter partes. U rim. građ. postupku o istoj stvari moglo se, kao i danas, suditi samo jedanput. Ako bi netko ponovno tužio, tuženik je mogao staviti prigovor presuđene stvari.