rešetka 1. U elektrotehnici, jedna od elektroda elektron. cijevi. 2. U optici, element sastavljen od niza usporednih, jednako razmaknutih pukotina ili kosih zrcala na kojima nastaje ogib svjetlosti. 3. U kristalografiji, → kristalne rešetke. 4. Građev. element načinjen od međusobno učvršćenih cijevi ili šipki koji se postavlja na otvore ventilacijskih ili kanalizacijskih sustava.