restitucija (lat.) 1. Vraćanje u prijašnje stanje, obnova odn. obnavljanje imovinskih prava nad nekom stvari; čin vraćanja imovine pravom vlasniku; čin naknade za gubitak, štetu, bol ili ozljedu. U međunar. odnosima, vraćanje oduzetih, okupiranih ili zaposjednutih teritorija koje je neka država sebi pripojila jednostranim činom; vraćanje imovine, kult. dobara oduzetih tijekom rata ili okupacije. 2. biol Jedan od oblika regeneracije kod kojega se iz jednog dijela tkiva obnovi cijeli organizam. Kod biljaka se izgubljeni dio organizma obnavlja neposredno na površini mjesta gdje je prethodni odsječen.