retardacija (lat.) 1. Postupak u epskom djelu kojim se usporava radnja. Budući da je završetak zbivanja već unaprijed poznat publici, autor se služi usporavanjem, odn. zadržavanjem radnje. Najčešća su sredstva r. digresije, epizode i ponavljanja. 2. Zaostajanje u tjelesnom (tjelesna ili fiz. r.) ili duševnom (mentalna r.) razvoju.