furtum (lat. krađa), civilni priv. delikt u rim. pravu; sastoji se u namjernom protupravnom oduzimanju tuđe pokretne stvari iz koristoljublja, ali je pojam osim toga obuhvaćao i utaju tuđe stvari, njezino neosnovano korištenje, prodaju tuđe stvari, uzimanje tuđe tražbine itd. Furtum rei, pojam krađe u užem smislu riječi, kada je predmet oduzimanja tuđa tjelesna i pokretna stvar; furtum usus, korištenje tuđe stvari suprotno naravi dotičnoga prav. odnosa.