Richelieu, Armand Jean du Plessis de, francuski kardinal i državnik (Pariz, 9. IX. 1585 – Pariz, 4. XII. 1642). Biskup u Luçonu (1607), zastupnik svećenstva u Generalnim staležima (1614). Za regentkinje Marije Medici njezin osobni savjetnik i član Državnoga vijeća (1614–16). Godine 1622. kardinal; od 1624. do smrti ministar kralja Luja XIII. Najmoćniji francuski političar svojega vremena, s pretežitim utjecajem na sva bitna državna pitanja. Težio Francusku pretvoriti u najmoćniju europsku državu; dosljedan protivnik širenja utjecaja Habsburgovaca u Njemačku i Španjolsku. Suzbijao hugenote (1628. zauzeo njihovo uporište La Rochelle); izgrađujući Francusku kao zemlju apsolutne monarhije suzbijao utjecaj pape, Katoličke crkve i krupnoga plemstva. Nesmiljenim mjerama ugušio sve pobune (Gaston d’Orléans, 1631; Henri II. de Montmorency, 1632; markiz Cinq-Mars, 1642). Djelovao na preustroju uprave, razvoju školstva, prosvjete, obrta i trgovine. Povezao se sa švedskim kraljem Gustavom II. Adolfom i ušao u Tridesetogodišnji rat protiv Habsburgovaca. Utemeljitelj Francuske akademije (1635). Glavna djela: Poduka kršćanina; Politička oporuka; Memoari za povijest Luja XIII. od 1610. do 1624.