Rikard I.

Rikard I., minijatura iz rukopisa iz XIV. stoljeća. Pariz, Bibliothèque Nationale
Rikard I. (Rikard Lavljeg Srca; francuski: Richard Cœur de Lion), engleski kralj (Oxford, 8. IX. 1157 – Châlus, Akvitanija, 6. IV. 1199). Odvjetak dinastije Anjou-Plantagenet; treći sin kralja Henrika II. (→ Henrik II. Curtmantle). Godine 1172. postavljen za akvitanskoga vojvodu; prijestolonasljednik od 1183. Sudionik više dinastičkih ratova; naslijedio oca na kraljevskoj časti 1189. Jedan od vođa (uz rimsko-njemačkoga cara → Fridrika I. Barbarossu i francuskoga kralja → Filipa II. Augusta) III. križarskog rata (1189–92); zauzeo Cipar (1191), Akru (1192) i Askalon. Na povratku u domovinu zatočio ga je austrijski vojvoda Leopold (1192; papa Celestin III. zbog tog zatočenja ekskomunicirao je Leopolda); oslobođen 1194. uz plaćenu otkupninu od 150 000 maraka (u srebru). Po povratku skršio otpor brata → Ivana Bez Zemlje, koji je tijekom njegove odsutnosti pokušao samostalno zavladati Engleskom. Ratovao u Francuskoj; vratio područja koja je zauzeo kralj Filip II. August. Sačuvano je nekoliko njegovih trubadurskih pjesničkih pokušaja. Suvremenici su ga doživljavali kao ideala srednjovjekovnoga viteza. O njemu su napisana mnoga književna djela i ušao je u legendu.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: