Ritschl, Albrecht, njemački evangelički teolog (Berlin, 25. III. 1822 – Göttingen, 20. III. 1889). Profesor u Bonnu (1852) i Göttingenu (1864). Pod utjecajem tübinške škole, Hegela i Kanta u teološkim se djelima udaljuje od metafizike i spekulacije, a približava pozitivizmu, naglašavajući stvarnost i ekskluzivnost objave. Bog se objavljuje u Kristu kao ljubav, opravdava čovjeka od grijeha i krivnje i oslobađa za duhovnu premoć u svijetu. Krist je prema njemu etička praslika, kraljevstvo Božje najveće dobro i moralni ideal koji se kroz čovjekove vrline ostvaruje u svijetu. Njegova teološka škola (ritschlianizam) bila je vodeća struja u liberalnom protestantizmu druge polovine XIX. stoljeća. Njegovo poistovjećivanje kršćanstva i kulture (kulturni protestantizam) i naglasak na obavljanju svakodnevnih dužnosti obilježili su to razdoblje. Glavna djela: Postanak Starokatoličke crkve; Kršćanski nauk o opravdanju i pomirenju, I–III; Kršćansko savršenstvo; Povijest pijetizma, I–III.