ritual (srednjovjekovni lat.) 1. U kršćanstvu, obrednik, zbirka propisanih obrazaca, uputa i molitava za obrede izvan mise (dijeljenje sakramenata, sprovod, procesije, egzorcizam, blagoslovine i dr.). U sr. vijeku, os. u XI. i XII. st., u samostanima su nastajali posebni rituali pod različitim imenima (Agenda, Sacerdotale, Manuale, Pastorale itd.); slijedili su ih biskupski obrednici. U Ist. crkvi ritualu odgovara euhologij. U Kat. crkvi papa Pavao V. propisao je obvezan Ritual rimski (Rituale Romanum) 1614, a prvi cjeloviti prijevod na neki nar. jezik na Zapadu objavio je B. Kašić (Ritual rimski, 1640). U liturgijskoj reformi II. vatikanskoga sabora r. je znatno izmijenjen, tekstovi su na nar. jeziku, dana je mogućnost između više obrazaca i sloboda improvizacije; svaki sakrament ima zasebnu knjigu. 2. → obred