robovlasništvo, aukcija robova u New Orleansu
robovlasništvo, društv. odnos i društv. poredak koji se temelji na postojanju i eksploataciji robovskog rada; naziv za klasno društvo i epohu u kojoj dominiraju robovlasničke države, polit. poredci zasnovani na robovskom radu i na društv. slojevima lišenima bilo kakvih prava koji se smatraju osobnom ili drž. imovinom. Podlogu društv. osnova u robovlasničkom poretku čini neograničeno pravo robovlasnika (priv. posjednika zemljišta i sredstava za rad) da raspolažu, prema slobodnom nahođenju, robovskom radnom snagom koja se može kupovati, prodavati, fizički kažnjavati i ubijati. Prva robovlasnička društava nastaju na prijelazu ←IV. i ←III. tisućljeća u Mezopotamiji i Egiptu. → ropstvo. U antici položaj roba nije svugdje jednak, negdje se tretira gotovo kao ukućanin, ali češće krajnje surovo. Posebno je težak položaj drž. robova u Rimu, tako da pojedini robovski ustanci prerastaju u prave ratove. Prvi robovski rat (od ←136. do ←132) izbio je na posjedima sicilskog latifundista Damofila; predvodio ga je rob Eun koji se proglasio kraljem i proširio ustanak na cijeli otok. Nakon početnih uspjeha, ustanak je skršen intervencijom konzularne vojske. Drugi robovski rat (od ←104. do ←100) izbio je nakon poništenja odluke Senata po kojoj su robovi, nezakonito dovedeni u robovski položaj, trebali steći slobodu. Ustanici su, vođeni Trifonom i Atenionom, zauzeli velik dio Sicilije i proglasili sicilsku robovsku državu sa sjedištem u Triokali. Pohodi rim. vojske ←103. i ←102. da skrše ustanak završili su bez uspjeha; robovska je država srušena tek ←100. Treći robovski rat (Spartakov ustanak, od ←73. do ←71) predvodio je trački gladijator Spartak; ustanku su se pridružili brojni robovi i dio slobodnih seljaka. Ustanak se iz Capue proširio na Campaniju i cijelu juž. Italiju, a Spartakove postrojbe narasle su na o. 60 000 boraca. God. ←72. jedan od ustaničkih vođa (Kris) poražen je u Apuliji. Istodobno je Spartak pokušao proširiti ustanak na S Italije, ali unatoč voj. uspjesima morao se vratiti zbog teškoća pri svladavanju alpskih prijevoja. U sukobu s rim. vojskovođom i pretorom Markom Licinijem Krasom poražen je te se uputio prema J Italije, kako bi se prebacio u Grčku. Konačna bitka zbila se ←71. kraj Lukanije, ustanicima je nanesen težak poraz, Spartak je poginuo, a pobijeđeni robovi razapeti su na križ.