Roger II., grof i prvi kralj Sicilije (Mileto, 22. XII. 1095 – Palermo, 26. II. 1154). Sin → Rogera I. Naslijedio brata Šimuna kao grof Sicilije i vojvoda Kalabrije (1105). Nakon smrti bratića Vilima, vojvode od Apulije (1127), zauzeo Apuliju, što je iduće godine potvrdio papa Honorije II. Godine 1130. iskoristio raskol između pape Inocenta II. i protupape Anakleta II. i postigao da ga potonji okruni u Palermu za kralja Sicilije; 1139. kraljevsku čast priznao mu je i papa Inocent II. Djelovao na ustroju učinkovite uprave; inicijator mnogih unutarnjih reformi. Podupirao znanosti i umjetnosti; glasoviti arapski geograf El Idrizi posvetio mu je svoje glavno djelo Razonoda onima koji čeznu obići svijet. Vodio ratove s Bizantom, rimsko-njemačkim carem Lotarom II. Saksoncem i Arapima u sjevernoj Africi; za svoje vladavine uspijevao nadzirati područje srednjega Sredozemlja.