Jean-Jacques Rousseau
Rousseau, Jean-Jacques, franc. filozof, književnik i pedagog (Ženeva, 28. VI. 1712 – Ermenonville, 2. VII. 1778). Prosvjetitelj i duhovni preteča Franc. revolucije. God. 1742. upoznaje Diderota i enciklopediste (piše članak o glazbi za Enciklopediju), ali se s njima ubrzo razilazi. Prvo njegovo djelo Rasprava o znanostima i umjetnostima (1750) dobilo je nagradu i priznanje, no neka su druga njegova djela osuđena. Pred progonom prisiljen je bježati i lutati Europom. God. 1765. poziva ga Hume u Englesku. Pretkraj života vraća se u Francusku. Njegova Rasprava o izvorima i osnovama nejednakosti među ljudima (1755) sadrži principijelnu kritiku civilizacije. Svojim pokličem “Povratak prirodi!” upozorava da se u prirodi skriva pokretačka snaga, povezanost i prir. različitost. No gubitak prir. sreće i sklada R. ne misli nadomjestiti povratkom u prvotno stanje, nego uspostavom građ. društva, u kojem treba doći do izraza čovjekova građ. prava, polit. i moralna autonomija. “Čovjek se rađa slobodan, a svuda je u okovima”, rečenica je iz njegova Društvenog ugovora (1762). U ovom djelu, zalaže se za stvaranje suverene i slobodne građ. države koja se temelji na općoj volji (volonté genéralé) za razliku od volje sviju (volonté de tous) i izvor je svakog prava. Romanom Emil ili o odgoju (1762) postavlja temelje odgoja, zahtjevom za slobodnim razvojem djeteta. U Ispovijestima (1782) daje zanimljivo svjedočanstvo o vlastitom životu. Iako u nekim tezama suprotstavljen, R. je u bitnim točkama svojega mišljenja na pozicijama prosvjetiteljstva. Društveni ugovor je utjecao na demokr. raspoloženje pri donošenju ustava u Franc. revoluciji. Svojom idejom slobode znatno je utjecao na Kanta, Fichtea, Schillera, Goethea, kao i na mnoge revoluc. i umj. ideje u XVIII. i XIX. st.