Sahara, oaza
Sahara, Tuarezi
Sahara, karavane
Sahara (arap. pustinja), pustinja u sjev. Africi, najveće pustinjsko područje na svijetu. Zauzima o. 8 600 000 km2; pruža se u dužini od 4800 km od Z prema I te o. 1500 km od S prema J. Leži između Atlantskog oceana na Z, gorja Atlas i Sredozemnoga mora na S, Crvenoga mora na I te sudanskih stepa i 16° sjev. geografske širine na J. U reljefu S. izmjenjuju se zavale, uzvisine, šljunčane nizine (regovi), kamene pustinje (hamade), pješčane dine i pješčana mora (ergovi). Sred. pustinje izdižu se planinski masivi Ennedi, Tibesti i gorje Ahaggar na koje se prema SZ nastavlja visoki ravnjak Tademaďt. U juž. dijelu S. velika je čadska zavala. Najviši vrh S. je Emi Kuossi (3415 m) u planinama Tibesti u Čadu, a najniža točka je depresija Qattara (-133 m) u Egiptu. Saharsko gorje većinom je građeno od pretkambrijskih stijena. U većem dijelu S. ti su slojevi prekriveni mezozojskim naslagama (ugl. pješčenjaci i vapnenci). Jedini stalni riječni tokovi u Sahari su Niger i Nil; obje rijeke izviru u trop. području. Voda u S. može se naći u oazama te u podzemlju (smatra se da je ta voda ostatak iz pleistocena kada je S. bila mnogo vlažnija). Prevladavaju vadiji (suha riječna korita). Pune se vodom samo za naglih pljuskova. Klima S. je vruća i suha; uzak pojas uz zap. rub zbog utjecaja hladne Kanarske struje ima nešto blažu klimu. Tijekom cijele godine puše pasat; padaline samo na rubovima. S. je najveće suho područje na Zemlji. Nešto više padalina imaju područja uz mora i u visokim planinama. Temp. su visoke (sr. godišnja iznosi 30 °C); velike dnevne amplitude. U S. je izmjerena najviša temperatura, 58 °C u libijskom gradu Al-Azîzîyahu. Na oblikovanje površine najviše djeluje vjetar; odnosi pijesak i prašinu i mjestimično stvara kamena, ogoljela područja. S. je u prošlosti bila naseljenija. Pronađeni su mnogobrojni fosili i tragovi naseljenosti. U današnjem razdoblju naseljenost samo u oazama. Najviše oaza ima u dolini Nila. U unutrašnjosti najpoznatije oaze su Kufra, Siwa, Faijum i Tidikelt. Velika rudna bogatstva; željezna ruda. (Tindouf , Alžir; planine Ijill, Mauretanija), bakar (Akjoujt, Mauretanija), mangan (j od Bèchara, Alžir), uran, platina i dijamanti (masiv Ahaggar), fosfati (Maroko, Zap. Sahara). Ležišta ugljena, nafte i zemnog plina. Promet se u S. tradicionalno odvija karavanskim putovima. O. 1920. uspostavljane su prve prom. veze s motornim vozilima na cestama. Razvijen zračni promet. Prostranost i opasnost saharske pustinje od najstarijih je vremena predstavljala nepremostivu zapreku. Drevni Egipćani nadzirali su poneke njezine oaze, Kartažani samo svoje naseobine uz obalu, a rim. osvajanja zahvatila su tek rubne pustinjske dijelove. Europljani je započinju istraživati razmjerno kasno (J. Ritchie i G. F. Lyon, 1819), a D. Denham, H. Clapperton i W. Qudney 1822. prelaze S. i otkrivaju jezero Čad. Franc. osvajanja sjev. Afrike započinju 1830; do 1850. granica je uspostavljena na rubu pustinje. U drugoj pol. XIX. st. boljem poznavanju S. pridonijela su istraživanja H. Bartha (1849–55), H. Duveyrier (1850), G. Nachtigal (1869–74) i G. Rohlfs (1862–78); i danas su pojedini dijelovi pustinje nepoznati i neotkriveni.