Saharov, Andrej Dmitrijevič, ruski fizičar, disident i borac za ljudska prava (Moskva, 21. V. 1921 – Moskva, 14. XII. 1989). Diplomirao fiziku i matematiku te doktorirao fiziku na Institutu Lebedev (1947). Istraživao kontroliranu nuklearnu fuziju 1948–56. i radio na izradi sovjetske termonuklearne bombe (takozvane carske bombe). Član Sovjetske akademije znanosti 1953. Napustio znanstveni rad 1968. i posvetio se borbi za međunarodno razoružanje, kontrolu nuklearnoga naoružanja i građanske slobode. Dobitnik Nobelove nagrade za mir 1975. Zbog osude sovjetske vojne intervencije u Afganistanu poslan u progonstvo u Gorki 1980. Tek nakon pobjede M. Gorbačova omogućen mu je povratak u Moskvu. Europski parlament utemeljio je 1988. godišnju Nagradu za razvoj ljudskih prava i sloboda koja nosi Saharovljevo ime.