Vida, Viktor, hrvatski pjesnik (Kotor, 2. X. 1913 – Buenos Aires, 25. IX. 1960). Nakon studija jezika u Zagrebu 1937. i kratka pedagoškog rada, 1942. odlazi u Italiju, a 1948. emigrira u Argentinu. Njegov pjesnički opus nastavlja se na baštinu modernizma, posebno Ujevića, Wiesnera i Šimića, odnosno Quasimoda u Italiji, i može se podijeliti u tri faze: domovinsku, hermeneutičku i egzistencijalističku. “Poetika riječi”, uz hermetizam, čine ga jednim od najznačajnijih hrvatskih pjesnika sredine XX. stoljeća. Važnije zbirke: Svemir osobe; Otrovane lokve; Duhovna Hrvatska; Kruh samoće; Sužanj vremena.