Saladin (arap. Salâh al-dîn Yűsuf ibn Ayyűb), egip. i sirijski sultan (Tikrît, Irak, o. 1138 – Damask, 4. III. 1193). Podrijetlom Kurd, utemeljitelj vladarske dinastije Ajubida. U službi sirijskoga sultana Nuredina; uspješno ratovao protiv križarskih državica i egip. Fatimida; preuzeo vlast u Egiptu; veliki vezir od 1169. God. 1171. stječe naslov sultana. Nakon Nuredinove smrti (1174) preuzeo sveukupnu vlast. Sjedinivši Egipat, Siriju, Hejaz i gornju Mezopotamiju pod svojom vlašću, proglasio se sultanom Egipta i Sirije (1175). God. 1187. teško porazio križarske postrojbe kraj Hatina i zauzeo Jeruzalem 1187. iako je bio prisiljen prihvatiti križarsku vlast (III. križarski rat) u Akonu i palestinskom priobalju, suzbio je kršć. pokušaj vraćanja Jeruzalema. Podignuo brojne utvrde diljem zemlje. U musl. i kršć. tradiciji ostao zapamćen kao uzoran i human vladar te uspješan vojskovođa (Pjesma o Saladinu, Reimski ministrel i dr.). Jedini suvr. nekršćanski velikan kojega je Dante uvrstio među ant. pravednike u Raju.