salonska glazba, vrsta glazbe za razonodu, proizašla u drugoj četvrtini XIX. st. kao manje vrijedan izdanak komorne glazbe aristokratskih salona XVII. i XVIII. st. Značajke su joj sladunjava sentimentalnost, uglađenost i paradni virtuozitet (osobito na violini i klaviru). Među predstavnicima isticali su se pijanisti Friedrich Kalkbrenner i H. Herz, a donekla i F. Liszt (galopi, operne fantazije).