Samoa, otočna država u juž. dijelu Tihog oceana, Polinezija; obuhvaća 9 otoka u zap. dijelu Samoanskog otočja (ist. dio je prekomorski teritorij SAD-a Američka Samoa); nema kopnenih granica, susjedi su otočja Američka Samoa (I), Tonga (J), Tuvalu (SZ) te morska područja oko franc. i novozelandskih posjeda u Tihom oceanu; ukupna duljina obalne linije iznosi 403 km.
Prirodna obilježja
S. se sastoji od 9 otoka vulkanskog i koraljnog postanka ukupne površine 2944 km2 od kojih su dva veća Savai’i (1707 km2) i Upolu (1119 km2). Karakterističnog oblika, s visokim vulkanima u sred. dijelu otoka (najviši vrh otočja je Mt. Silisili, 1858 m, na otoku Savai’i), okruženi koraljnim grebenima i plitkim lagunama, osim na dijelovima gdje su strme obale oblikovane recentnim izljevima lave (posljednja veća erupcija 1911. na otoku Savai’i). Klima je tropska; količina oborina od 2500 do čak 7600 mm godišnje u unutrašnjosti otoka; temperature između 25 i 30 °C tijekom cijele godine. Otočje povremeno pogađaju trop. cikloni. Šume prekrivaju oko pol. površine otočja. Prir. vegetacija trop. kišnih šuma u velikoj je mjeri iskrčena za potrebe plantažnog uzgoja kokosova oraha i tara. Značajni su problemi vezani za eroziju tla izazvanu pretjeranom sječom šuma i širenjem obradivih površina na padine. Tekućice su kratke, sa znatnim hidroenergetskim potencijalom.
Stanovništvo
Stanovništvo Samoe u velikoj većini (više od 90%) čine Samoanci (etnička podskupina Polinežana), ostali su eur. ili miješanog eur.-polinezijskog podrijetla. Osim samoanskog, jednog od najstarijih polinezijskih jezika, službeni je i engl. jezik. Gustoća st. je srednja, dok je stupanj urbanog st. vrlo nizak (22%). Većina st. živi u priobalnim manjim naseljima ruralnog tipa. Jedino urbano središte, kao i gl. luka, gl. je grad Apia na sjevernoj obali otoka Upolua. Stanovništvo Samoe raste po stopi od o. 13‰ godišnje zahvaljujući visokoj stopi rodnosti od 28‰ i niskoj stopi smrtnosti od o. 6‰. Otočje nije prenaseljeno zahvaljujući znatnom iseljivanju (ugl. u Novi Zeland, Australiju i SAD) po stopi od o. 9‰. Samoansko društvo je mlado, s 38% st. mlađeg od 15 i sa samo o. 6% st. starijeg od 65 g. Očekivano trajanje života 71 g. Prema vjeroispovijesti prevladavaju kršćani (63% protestanti, 21% rimokatolici) i dr. Stupanj pismenosti gotovo je 100%.
Gospodarstvo
Tradicionalno ovisi o pomoći stranih zemalja (SAD, UN, Commonwealth), dotacijama iseljenih Samoanaca (o. 1/6 vrijednosti BNP-a) te izvozu poljoprivr. proizvoda i ribe. Poljoprivreda zapošljava o. 2/3 radne snage i čini 90% samoanskog izvoza (najvažnija je kultura kokosov orah, slijede banane, ananas, mango). Zbog usmjerenosti na komerc. kulture S. uvozi hranu. Poljoprivreda je ranjiva zbog trop. ciklona i oluja koje nisu rijetkost. Ind. je ugl. usmjerena na preradu poljoprivr. proizvoda i ribe; elektron. i automob. ind. (jap. i austral. vlasnici) u slobodnoj gosp. zoni. Turizam (o. 100 000 turista godišnje) značajna je djelatnost u ekspanziji te danas u ukupnom BNP-u sudjeluje s o. 25%. S. nema većih rudnih bogatstava, el. energijom ugl. se opskrbljuje iz hidroelektrana. S. ima stalnu negativnu vanjskotrgovinsku bilancu (uvoz hrane, industr. proizvoda, robe široke potrošnje, nafte). Gl. trg. partneri: Novi Zeland, Australija, Fiji, SAD i Japan.
BNP (2005): 399 mil. USD
Udio BNP-a po sektorima (2005):
poljoprivreda 11,4%, industrija 58,4%, usluge 30,2%
Udio zaposlenih po sektorima (2003):
poljoprivreda 65%, industrija 15%, usluge 20%
Nezaposlenih: –
Inflacija (2005): 3,3%
Realan rast gospodarstva (2004): 3,1%
Uvoz (procj. 2004): 285 mil. USD
Izvoz (procj. 2004): 94 mil. USD
BNP (2005): 399 mil. USD
Udio BNP-a po sektorima (2005):
poljoprivreda 11,4%, industrija 58,4%, usluge 30,2%
Udio zaposlenih po sektorima (2003):
poljoprivreda 65%, industrija 15%, usluge 20%
Nezaposlenih: –
Inflacija (2005): 3,3%
Realan rast gospodarstva (2004): 3,1%
Uvoz (procj. 2004): 285 mil. USD
Izvoz (procj. 2004): 94 mil. USD
Povijest
Prvi poznati stanovnici otočja Samoe došli su o. ←1000. iz područja Tonge i bili su pripadnici lapitske kulture. Oko ←100. polinezijsko stanovništvo sa Samoe naselilo je preostale polinezijske otoke. U razdoblju od o. 950–1250. S. je bila pod vlašću kraljeva Tonge. Eur. pomorci otkrili su Samou poč. XVIII. st. kada je ovdje pristao Nizozemac Jacob Roggeveen (1722). Tek 1768. na otočje je stigao i franc. pomorac L. A. de Bougainville. Od poč. XIX. st. na otok pristižu eur. misionari, prvi među njima bili su protest. misionari koji započinju svoju djelatnost pokrštavanja između 1830-ih i 1840-ih. Posebice se isticao John Williams koji je došao 1830. Pojedine velike svj. sile, prije svega Njemačka, Vel. Britanija i SAD, započele su vojno i polit. upletanje u sukobe samoanskih naroda grupiranih u plemenske zajednice. Tako je Amer. Samoa već od 1872. bila pod kolon. vlašću SAD-a nakon što je amer. flota iste god. u zaljevu Pago Pago osnovala postaju za opskrbljivanje svojih brodova. To je rezultiralo podjelom Samoe na Berlinskom kongresu 1878. kada je Njemačka dobila područje današnje Samoe, SAD područje poslije nazvano Američka Samoa, dok je Velika Britanija od Njemačke dobila otok Santa Isabel u Solomonskom otočju. Berlinskim sporazumom (7. XI. 1889) Njemačka i SAD podijelili su samoanske otoke po 171. meridijanu. Poč. XX. st. SAD je započeo daljnje učvršćenje vlasti u Američkoj Samoi aneksijom Tutuila (1900), otočke skupine Manu’a (1904) i atola Swains (1925). Na samom početku I. svjetskoga rata (30. VIII. 1914) novozelandske su postrojbe zauzele Njemačku Samou. Nakon rata njemački je dio Samoe predan pod mandatnu upravu Društva naroda, a zapravo pod upravu Novoga Zelanda. Poslije II. svjetskoga rata isto je područje došlo pod upravu UN-a. God. 1957. u Samoi je izabran prvi sastav parlamenta, a 1959. osnovana je prva vlada sa širokom unutarnjom autonomijom. Poslije prihvaćanja novog ustava i ukidanja protektorata UN-a, 1. I. 1962. proglašena je nezavisna država Zapadna Samoa kao prva u cijeloj Polineziji. Zemljom su tada vladala dva vladara podrijetlom iz starih dinastičkih obitelji (prvi je kralj bio Tupua Tamasese Mea’ole, a istodobno s njim vladao je i kralj Malietoa Tanumafili II.). Smrću Tupua 5. V. 1964. vlast je u potpunosti preuzeo Malietoa do svoje smrti 2007. Samoa je tada prestala biti kraljevina i proglašena je republikom na čelu s predsjednikom Tufugom Elijem, Mea’oleinim sinom. Promjenom Ustava parlament je 3. VII. 1997. donio odluku o izbacivanju riječi Zapadna iz službenoga naziva države te se ona od 4. VII. 1997, unatoč protivljenju Američke Samoe, službeno naziva Samoa. Američka Samoa bila je od 1900. do 1951. područje pod izravnom upravom mornarice SAD-a, a potom je bila u nadležnosti američkoga Ministarstva unutarnjih poslova. Ustavom od 27. IV. 1960. Američka Samoa dobila je određeni stupanj unutarnje autonomije koji je i danas na snazi.