samuraj
samuraj (jap. onaj koji sliži), u drevnom Japanu, isprva vojnik stražar u carskoj palači. U XII. st. samuraji postaju zasebna (elitna) voj. skupina (donekle slični eur. vitezovima). Djeluju u službi šoguna i visokih plemića te žive na dvorovima svojih gospodara. Vrhunac moći i utjecaja postižu u XV. i XVI. st. Kao simbol nosili su dva mača (kratki i dugi); poštovali su kodeks → bušido, koji je propisivao posebna pravila glede voj. časti. Nakon što tijekom šogunata Tokugawa (XVII. st.) prestaju građ. ratovi, značenje s. kao elitne voj. klase opada. God. 1867–68. s. sudjeluju u revoluc. zbivanjima; poslije su uvršteni u jap. plemstvo i postaju vlasnici manjih posjeda koje su im dodjeljivali na upravljanje.