San Marino

Službeni naziv: Republika San Marino, Repubblica di San Marino
Površina: 61 km2
Stanovništvo (procj. 2007): 31 500 (516 st./km2); 90% gradsko
Glavni grad San Marino, 4600 st. (procj. 2007)
Upravna podjela 9 upr. jedinica (castello)
Službeni jezik talijanski
Valuta euro = 100 centa

San Marino
San Marino, državica u juž. Europi, enklava u sjeveroist. dijelu sred. Italije; ukupna granica 39 km.
Prirodna obilježja
Nakon Vatikana i Monaka površinom treća najmanja država Europe. Obuhvaća vapnenački masiv Monte Titana (738 m) i brežuljkasto područje (200–500 m) sjeveroist. obronaka Apenina; 10-ak km od obale Jadranskog mora. Klima sredozemna, sr. ljetna temp. ne prelazi 26 °C s godišnjom količinom oborina od 550 do 800 mm. Posljedično, vegetacija je mediteranska: hrast crnika, bor, maslina. S. M. odvodnjavaju manje tekućice Ausa (Aussa), Marano i San Marino.
Stanovništvo
S. M. je prosječno gusto naseljena zemlja s 516 st./km2. Stanovnici su Sanmarinci (80%), Talijani (19%) i dr. Procjenjuje se da izvan zemlje živi još o. 130 00 Sanmarinaca, većinom u Italiji, Francuskoj, SAD-u i Argentini. Služb. jezik talijanski. Velik je stupanj urbanizacije koji iznosi 90%. Mnoštvo manjih urbanih naselja; gradovi s više od 2000 st. (procj. 2007.): Serravalle (9600 st.), Borgo Maggiore (6900), San Marino (4600), Domagnano (2800). Stope rodnosti (10‰) i smrtnosti (8‰) upućuju na posttranzicijsku fazu demografskog razvoja. Unatoč tome ukupan broj stanovnika S. M. povećava se po godišnjoj stopi od o. 12‰ (procj. 2007), ponajviše zahvaljujući pozitivnoj migracijskoj stopi od o. 10‰. Stanovništvo je prema dobnoj strukturi u dubokoj starosti: mlađih od 15 kao i starijih od 65 godina je o. 17%. Očekivano trajanje života s 82 g. među najvećima u svijetu. Većina (o. 95%) stanovništva je rimokat. vjeroispovijesti. Stopa pismenosti je o. 95%; osnovno obrazovanje (do 14. g.) je besplatno a za više školovanje izvan S. M. dodjeljuju se stipendije.
Gospodarstvo
Većim se dijelom oslanja na turizam. U 2006. posjetilo ga je o. 2,1 mil. turista, a turizam u ukupnom BNP-u sudjeluje s o. 60%. Osim turizma, razvija se vinogradarstvo i proizvodnja čuvenih vina, ovčarstvo (proizvodnja vune i sirova); bogata ponudu suvenira i poštanskih maraka. Razvijena je i raznovrsna manja ind. (proizvodnja građev. materijala, boja, papira, tekstila, keramičkih proizvoda i dr.). S. M. je u carinskoj i monetarnoj uniji s Italijom (također gl. vanjskotrgovinski partner), a stupnjem razvijenosti (prihod po stanovniku više od 34 000 $) uz bok je njezinim najrazvijenijim regijama.
BNP (2004): 1 mil. USD
Udio BNP-a po sektorima (2004):
poljoprivreda 11,4%, industrija 58,4%, usluge 30,2%
Udio zaposlenih po sektorima (2002):
poljoprivreda 0,2%, industrija 40%, usluge 59,8%
Nezaposlenih (2004): službeno 3,8%
Inflacija (2006): -1,5%
Realan rast gospodarstva (u 2004): 2,3%
Uvoz (2004): 2 mlrd USD
Izvoz (2004): 1,3 mlrd USD
Povijest

Palazzo Publico
Prema predaji, utemeljio ga je rapski klesar Marin u IV. st.; prihvativši kršćanstvo, sa svojim je sumišljenicima na brdu Titanu osnovao općinu drvodjelaca, kamenoklesarskih majstora i poljodjelaca. God. 1631. papa Urban VIII. priznaje S. M. samostalnom republikom; 1797. S. M. odbija Napoleonove ponude za terit. proširenjem. Ugovorom iz 1862. Republika S. M. obvezuje se da neće primiti ničiji drugi “prijateljski protektorat osim onoga Kraljevine Italije” (potvrđeno konvencijama iz 1897, 1906. i 1926). U I. svj. ratu voj. obveznici Republike služili su u tal. vojsci; u rujnu 1944. zauzimaju ga njem. postrojbe, ali ga istog mjeseca oslobađaju Saveznici. Poslijeratne nesuglasice s Italijom okončane su sporazumom iz 1953, temeljem kojega se S. M. odrekao zasebne valute i carinskih granica, dočim se Italija obvezala na stalnu godišnju novčanu pripomoć; 1960–61. novim su ugovorima utvrđeni odnosi između S. M. i Italije. Na vlasti se smjenjuju vlade socijalista, komunista i demokršćana.