 |
|
| Službeni naziv: | Slovačka Republika; Slovenská Republika (slovački) |
| Površina: | 49 035 km2 |
| Stanovništvo | (procjena. 2007): 5 379 455 (109,7 stanovnika/km2); 61% gradsko |
| Glavni grad | Bratislava, 421 155 stanovnika (procjena. 2007) |
| Upravna podjela | 8 krajeva |
| Službeni jezik | slovački |
| Valuta | euro(eur) = 100 centa |
Slovačka, država u istočnom dijelu Srednje Europe, graniči s Češkom Republikom na zapadu i sjeverozapadu, Poljskom na sjeveru i sjeveroistoku, Ukrajinom na istoku, Mađarskom na jugoistoku i jugu te Austrijom na jugozapadu.
Prirodna obilježja
Banská Bistrica
stup u Banskoj Štiavnici
Bratislava, kazalište
U reljefu dominiraju Zapadni Karpati, koji obuhvaćaju najveći dio površine. Protežu se u širokom luku od Dunava na jugozapad do granice s Ukrajinom na istok, a sastoje se od niza planinskih lanaca pretežnog smjera pružanja istok–zapad, međusobno odvojenih zavalama i širokim riječnim dolinama. Njihov vanjski luk Beskydy pretežno je građen od fliša mezozojske do tercijarne starosti, a čine ga šumoviti Biele Karpaty (970 m), Javorníky (1071 m) i Slovenské Beskydy (1725 m). Unutrašnji Karpati, građeni od granita i kristaličnih škriljevaca prekrivenih mezozojskim sedimentima, dijele se na visokotatranski, niskotatranski i rudogorski pojas. Visokotatranski luk čine planine Malá Fatra (1709 m), Malé Karpaty (768 m) i Visoke Tatre (Vysoké Tatry), građene od granita i metamorfnih stijena, koje su u najvišim dijelovima preoblikovane djelovanjem leda, s najvišim vrhom Slovačke (Gerlachovský štít, 2655 m). Niskotatranski pojas obuhvaća planine Tríbeč, Vel’ká Fatra (1592 m) i Niske Tatre (Nízké Tatry, 2043 m). Najjužniji je pojas Slovačko rudogorje (Slovenské Rudohorie) s vulkanskim gorama Štiavnica (1009 m) i Krupina (643 m). U dolomitima i vapnencima na jugoistoku Zapadnih Karpata razvijen je krš. Istočni je dio brežuljkast, presječen širokim dolinama desnih pritoka Tise. Na krajnjem jugoistoku nalazi se dio Istočnih Karpata. Ravnice se pružaju na jugozapadu, duž lijeve obale Dunava (Podunajská rovina), i na jugoistoku zemlje (donji tok r. Ondave i Laborec; Istočnoslovačka nizina). Klima je umjereno kontinentalna. Kontinentalne značajke izraženije su prema istoku. S obzirom na utjecaj reljefa, izloženost ciklonama s Atlantika i sjevernog Jadrana te kontinentalnog utjecaja s istoka, izdvajaju se dva klimatska pojasa. Topli pojas karakterističan je za nizinsko područje na jugu; srednja siječanjska temperatura viša je od -3 °C, a srednja srpanjska 20 °C. Godišnja količina padalina u ovom dijelu Slovačke manja je od 750 mm, najviše u svibnju, a najmanje u ljetnim mjesecima (srpanj i kolovoz). Hladni pojas obuhvaća planinsko područje Karpata; srednja siječanjska temperatura je -5 °C, a srednja srpanjska niža od 16 °C. Godišnje padne i do 1400 mm padalina (u Visokim Tatrama i do 2000 mm); najviše u srpnju, najmanje u ožujku. Snježni se pokrov na najvišim vrhovima zadrži i tijekom ljetnih mjeseci. Šume su najraširenije na sjeveru zemlje, o. 41% površine Slovačke je pod šumama. U nižim dijelovima prevladavaju listopadne (hrast, crni grab), na visinama između 500 i 1200 m miješane (bukva, smreka i jela), a na visinama 1200–1500 m crnogorične šume (smreka). Na o. 2300 m n.m. javlja se alpska travnata vegetacija. Travnate površine na jugu i jugoistoku najvećim su dijelom pretvorene u poljoprivredne površine. Najplodnija su tla u nizinskom području uz Dunav (smeđa tla) te na istoku zemlje (degradirana crnica ili černozjom). Najveći dio Slovačke pripada porječju Dunava, najvećoj slovačkoj rijeci, koja iz Karpata prima vodom izuzetno bogate brojne pritoke: najveći su Váh (433 km), Morava (378), Hron (284), Ipel’ (233) i Nitra (197). Manje područje na sjeveru zemlje odvodnjavaju rijeke Poprad i Dunajec preko Visle (Wisłe) u Baltičko more. Vode iz istočnoga dijela teku u Tisu. Brojna su jezera u Niskim Tatrama i slovačkom kršu, a osobito u Visokim Tatrama, gdje ima više od 100 ledenjačkih jezera, najveće je Vel’ké Hincovo pleso (0,18 km2). Mnogobrojna su i mineralna te termalna vrela.
Stanovništvo
katedrala u Košicama, XIV. stoljeće
katedrala sv. Nikole u Trnavi
U S. danas živi o. 5,4 mil. stanovnika, i za razliku od većine nekadašnjih socijalist. zemalja, ovdje je polagani ravnomjerni rast stanovništva sačuvan. U nacionalnoj strukturi prevladavaju Slovaci s 86% (2001), a od manjina najbrojniji su Mađari (11%; na jugozapadu i uz slovačko-mađarsku granicu), Romi (2%; većinom na istoku zemlje), Česi (1%) i Rusini (0,6%; na istoku i sjeveroistoku). Službeni jezik je slovački, a regionalno se upotrebljavaju jezici manjina (mađarski, njemački, češki, poljski, romski, ruski i ukrajinski). Gustoća naseljenosti iznosi o. 110 st./km2 i opada od zapada prema istoku, najveća je u rubnome nizinskom dijelu zemlje, osobito na jugozapadu uz lijevu obalu Dunava, te u dolinama rijeka i kotlinama (o. 100 st./km2). Najmanja gustoća naseljenosti karakteristična je za planinsko područje. Stupanj urbanizacije razmjerno je nizak: u gradovima živi o. 61% st. Najveći je glavni grad Bratislava (421 151 st.), ostali veći gradovi: Košice (236 806 st.), Prešov (95 731), Žilina (86 289), Nitra (85 837), Banská Bystrica (81 966), Trnava (69 527) i Martin (61 174). Prosječna godišnja promjena broja stanovnika (1996–2001) iznosi 0,1%, a rezultat je pozitivnog prirodnog priraštaja (0,4‰), ali i iseljivanja Slovaka u Češku nakon II. svjetskog rata. Migracijski je saldo 0,3‰. Stopa rodnosti iznosi 10,6‰, a smrtnosti 9,5‰, od toga dojenčadi 7,1‰. Stanovništvo je, za europske prilike, mlado; starijih od 60 g. ima o. 13%, a mlađih od 15 g. 16,5%. Očekivano trajanje života: 75 g. U vjerskom sastavu prevladavaju katolici (83%), evangelici (8%), grkokatolici (5%), kalvinisti (2%) i pravoslavci (1%). Obrazovna je struktura vrlo dobra (o. 60% st. završilo je srednju školu, o. 9,5% ima visoku stručnu spremu), nepismenih ima manje od 0,5%. S. ima 2 sveučilišta, u Bratislavi (osnovano 1919) i u Košicama (osnovano 1959).
Gospodarstvo
Na prijelazu iz planskoga u tržišno orijentirano gospodarstvo prošlo je kroz dvije faze. Za vrijeme saveza s Češkom (1991–92) uspješno je okončana privatizacija većine državnih poduzeća te je uspješno izbjegnuta gospodarska tranzicijska depresija. Nakon osamostaljenja 1993, zbog usporavanja započetih reformi i naglog smanjenja trgovine s Češkom (čak za 50%), slovačko se gospodarstvo našlo u krizi; inflacija je iznosila čak 30%, a stopa nezaposlenosti porasla je s 4,5% (1992) na 18% (1993), i to u prvom redu zbog zatvaranja mnogih industrijskih pogona. U razdoblju teške gosp. krize BDP se smanjio čak za 32%. Zbog političke nestabilnosti uvelike se smanjilo i zanimanje stranih ulagača. Oporavak gospodarstva zabilježen je već 1994, kada je Slovačka prvi put ponovno doživjela porast BDP-a za o. 4,8%. Industrijska se proizvodnja povećala za 6,4%. Slovačka danas ima 1,27 mil. ha oranica (25,9% površine), 9500 ha voćnjaka (0,2%), 13 400 ha vinograda (0,3%) te 748 000 ha travnjaka i pašnjaka (15,3%). U socijalističkom razdoblju veći dio poljoprivrednih površina bio je u vlasništvu države. Po uzoru na bivši SSSR, zemljište je bilo organizirano u državne (sovhozi) i zadružne (kolhozi) posjede. Iako je još 1991. donesen zakon o vraćanju nezakonito oduzete zemlje nekadašnjim vlasnicima, postupna je privatizacija tek trebala uslijediti. Najznačajnije i najvrjednije poljoprivredne površine nalaze se u porječju Dunava te na jugu i istoku zemlje. Uzgajaju se žitarice (pšenica, kukuruz, raž, zob i ječam), krumpir, šećerna repa, suncokret, duhan, uljana repica i voće (kruške, jabuke, šljive, u novije vrijeme sve više i jagode). U ravnici uz Dunav razvijen je i uzgoj povrća (paprika, rajčica). Na južnim padinama Malih Karpata razvijeno je vinogradarstvo. Uzgoj goveda, svinja i peradi značajan je u nizinskom području na jugu zemlje, dok je u brdovitim predjelima razvijeno ovčarstvo i govedarstvo. Iako skromna, ležišta smeđeg ugljena i lignita (Handlová, Modrý Kameň) još su uvijek važna za slovačko gospodarstvo. Svojevremeno bogata ležišta obojenih metala u Slovačkom rudogorju većinom su iscrpljena; danas se eksploatira još olovna i cinkova ruda (Banská Štiavnica), bakrena i željezna ruda (Rudňany, Nižná Slaná) te magnezit. Nešto nafte i zemnoga plina ima u Moravskoj, a velike potrebe za tim fosilnim gorivima namiruju se uvozom iz Rusije (naftovod i plinovod Užgorod–Košice–Bratislava). Na istoku zemlje značajna su ležišta soli. Gotovo pol. električne energije dobiva se iz nuklearnih izvora (nuklearna elektrana Bohunice), a velik dio i iz hidroenergetskih izvora (brojne hidroelektrane na rijekama Váh, Orava, Hornád i Slaná). Zajednički mađarsko-slovački hidroenergetski sistem Gabčikovo–Nagymaros na Dunavu mađarska je strana 1992. napustila jer je imao previše negativnih utjecaja na okoliš, dok je Slovačka svoju hidroelektranu Gabčikovo završila i pustila u pogon 1992. Do 1989, unatoč nastojanjima ponovnog pošumljivanja, o. 30% šuma je iskrčeno ili uništeno, najvećim dijelom u zapadnim Beskidima, te u središnjoj Slovačkoj. Danas je šumama prekriveno 1,99 mil. ha, što je o. 40,6% površine Slovačke. Najveće su površine pod šumama u središnjim i višim dijelovima Karpata; na nižim nadmorskim visinama prevladavaju hrastove, a u višim bukove i smrekove šume. Šume predstavljaju važan izvor sirovina za domaću drvnu industriju te industriju papira. U vrijeme Čehoslovačke, Slovačka je gospodarski uvijek bila slabije razvijena od susjedne Češke, čak i u razdoblju ubrzane industrijalizacije tijekom socijalizma. U trenutku podjele Čehoslovačke, slovačka je industrija bila izrazito usmjerena na proizvodnju poluproizvoda za češku industriju te na tešku industriju i proizvodnju oružja. Brojni su pogoni zatvoreni i upravo je teška industrija naoružanja bila suočena s najvećim teškoćama. Temelj slovačke teške industrije jesu crna (Košice i Podbrezová) i obojena metalurgija. Glavna središta strojogradnje i kovinske industrije jesu Bratislava, Žilina, Trnava, Košice, Dubnica nad Váhom, Zlaté Moravice i dr. U Bratislavi je otvorena Volkswagenova tvornica automobilskih mjenjača i montaže automobila. Razvijena je kemijska, tekstilna, prehrambena, elektrotehnička, kožarska i industrija obuće, staklarska, drvna industrija i industrija papira. U novije vrijeme za razvoj gospodarstva važan je i strani kapital, u prvom redu ulaganja Njemačke, Austrije, Nizozemske i SAD-a. Izvoze se vozila, strojevi i električna oprema, plastika i kemijski proizvodi. Glavni su partneri Njemačka, Češka Republika, Austrija, Italija, Poljska i Mađarska. Uvoze se strojevi, goriva, kemijski proizvodi. Glavni su partneri Njemačka, Češka Republika, Rusija, Austrija, Poljska, Mađarska i Italija. Loša turistička, ali i prometna infrastruktura još uvijek ne dopuštaju veći razvoj turizma, iako je on u posljednjem desetljeću zabilježio zapaženiji porast. Najrazvijeniji su zimski turizam i planinarenje (Visoke i Niske Tatre). Atrakcija su i prijestolnica Bratislava, nacionalni parkovi, te više od 20 mineralnih i termalnih izvora i lječilišta (Piešt’any, Trenčianske Teplice, Sliač i dr.).U posljednjih nekoliko godina Slovačka je uspjela većim dijelom modernizirati svoj prometni sustav. Najrazvijeniji su cestovni te željeznički promet, koji je osobito važan u prijevozu roba i sirovina. U cestovnoj mreži ima oko 300 km autocesta. Razvijen je i brodski teretni promet, koji se odvija po međunarodnom plovnom putu Dunavom; najveća su pristaništa Bratislava i Komárno. Slovačka ima 5 međunarodnih zračnih luka (Bratislava, Košice, Poprad, Pieš’tany i Sliač) s redovitim putničkim prometom.
BNP (2006): 96,4 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 3,8%, industrija 31,4%, usluge 64,8%
Udio zaposlenih po sektorima (2003):
poljoprivreda 5,8%, industrija 29,3%, građevinarstvo 9%, usluge 55,9%
Nezaposlenih (2006): 10,2%
Inflacija (2006): 4,4%
Realan rast gospodarstva (2004): 5,5%
Uvoz (2006): 41, 48 mlrd. USD
Izvoz (2006): 39,64 mlrd. USD
BNP (2006): 96,4 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 3,8%, industrija 31,4%, usluge 64,8%
Udio zaposlenih po sektorima (2003):
poljoprivreda 5,8%, industrija 29,3%, građevinarstvo 9%, usluge 55,9%
Nezaposlenih (2006): 10,2%
Inflacija (2006): 4,4%
Realan rast gospodarstva (2004): 5,5%
Uvoz (2006): 41, 48 mlrd. USD
Izvoz (2006): 39,64 mlrd. USD
Povijest
kula dvorca u Bratislavi
dvorac u Banskoj Štiavnici
unutrašnjost crkve u Liptovskom Mikulášu
Tragovi naseljivanja potječu iz paleolitika. U ←V. st. S. su naselili Kelti, potom Dačani, Jazigi i Kvadi; u I. st. prodor Rimljana. U III. st. doseobe Gepida i Gota, u V. st. Huna i Langobarda, a u VI. st. Slavena, koji postaju brojčano najdominantniji etnički korpus. U prvoj pol. VII. st. područje Slovačke je u sastavu Samove države; potkraj VIII. i poč. IX. st. jača utjecaj Franaka i zapadnog kršćanstva. Slovačka plemena pod svojom je vlašću u prvoj polovici IX. st. sjedinio nitranski knez Pribina; potom Slovačka ulazi u sastav Mojmirove Velikomoravske države. Provale Mađara od kraja IX. st.; od 907. teritorij Slovačke u sastavu je Ugarske (tzv. Gornja Ugarska). Za husitskih ratova jača češki utjecaj; sredinom XV. st. Jan Jiskra, zapovjednik taborićana, privremeno je ovladao većim dijelom zemlje. Nakon Mohačke bitke 1526. poprište sukoba Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburškog; u XVI. st. južni dio zemlje privremeno zauzimaju Osmanlije. Nacionalni preporod i borba protiv mađarizacije jačaju od sred. XIX. st. Vođe slovačkog pokreta 1861. traže ustroj autonomne slovačke pokrajine, s vlastitom upravom, sudstvom i školstvom; 1863. osniva se Matica slovačka. Mađarski sabor 1868. proglašava političku nedjeljivost Mađarske, tretirajući Slovake kao sastavni dio mađarskog etničkog korpusa; 1874. ukidaju se slovačke srednje škole, a godinu potom i Matica slovačka. Tijekom I. svjetskog rata Slovaci se zalažu za stvaranje samostalne države s Česima; Slovačko nacionalno vijeće izjasnilo se 30. X. 1918. za čehoslovačku državu i prekid veza s Mađarima, ali je nova država ubrzo iznevjerila njihova očekivanja zbog češkoga hegemonizma i bohemizacije. Nakon njemačke okupacije Čehoslovačke, ustrojena je 14. III. 1939. zasebna država – Slovenský štát, pod tim nazivom do 21. VII. 1939, kada je preimenovana u Slovačka Republika (Slovenská republika) na čelu koje je bio → Jozef Tiso. Njemačka je poduprla odcjepljenje Slovačke jamčeći njezinu sigurnost. Dio slovačkoga nacionalnog teritorija na istoku i jugu bio je ustupljen Mađarskoj. U jesen 1941. počeli su se primjenjivati rasni zakoni, drži se da je 3/4 židovskoga stanovništva deportirano. Nakon sloma Njemačke u II. svjetskom ratu, tijekom kojega su Slovaci organizirali snažan antifašistički pokret, Slovaci su s Česima obnovili zajedničku državu, ustrojenu od dviju federativnih jedinica – Češke i Slovačke. Obnovom Čehoslovačke ponovno su otvoreni međunacionalni antagonizmi; istodobno su komunističke vlasti zatirale demokratske slobode građanstva i progonile djelovanje Katoličke crkve. Godine 1991. država je preuređena u Češko-Slovačku Republiku, a od 1. I. 1993. Slovačka je neovisna država. Prvi predsjednik republike do 1998. bio je Michal Kováč; predsjednik vlade od 1992. do 1998. (uz prekid tijekom 1994) Vladimír Mečiar. Godine 1998. za drugog predsjednika države izabran je Rudolf Schuster, a premijerom je imenovan Mikuláš Dzurinda (do 2006). Slovačka je članica NATO-a i Europske unije od 1. V. 2004. Iste godine predsjednikom postaje Ivan Gašparovič (ponovno na čelu države nakon pobjede na izborima 2009). Na predsjedničkim izborima 28. ožujka 2014. Andrej Kiska pobjeđuje Roberta Fica i postaje četvrti predsjednik Slovačke. Od 2006. do 2010. predsjednik vlade bio je R. Fico, od 2010. do 2012. Iveta Radičová, a od 2012. ponovno R. Fico.