Sartre, Jean-Paul, francuski filozof i književnik (Pariz, 21. VI. 1905 – Pariz, 15. IV. 1980). Glavni zastupnik francuskog egzistencijalizma, autor više romana, kazališnih komada, eseja, mislilac političke akcije, izdavač časopisa Les Temps modernes. Pod utjecajem Kierkegaarda, Husserla i Heideggera razvija fenomenologijsku ontologiju svojim prvim glavnim filozofskim djelom Bitak i Ništa. Smatra da egzistencija prethodi esenciji, jer postoje dva principa bitka. Prvi je mjesto čovjekove slobode, a drugi područje sveg ostalog bivstvujućeg. Čovjek svoju bit zasniva u egzistenciji i zato je on biće nedostatka, negacije i mogućnosti. Osuđen je na slobodu i odgovornost. Egzistencijalnu problematiku Sartre je autentično oblikovao čitavim nizom književnih djela, romanima Mučnina, Putovi slobode, dramama Iza zatvorenih vrata, Prljave ruke, Vrag i dobri Bog i dr. Nakon II. svjetskoga rata približava se političkoj ljevici i francuskoj Komunističkoj partiji. Drugim glavnim filozofskim djelom Kritika dijalektičkog uma nastoji svoje filozofske koncepcije integrirati u marksizam, ali ostaje kritičar svakoga dogmatskog mišljenja. U djelu Egzistencijalizam je humanizam zagovara aktivni humanizam. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost (1964) koju je odbio primiti. Beskompromisno angažiran oko najtežih svjetskih problema, primjer je humanističkog intelektualca i filozofa koji je obilježio XX. stoljeće. Ostala djela: Imaginarno; Što je književnost?; Sveti Genet (glumac i mučenik); Obiteljski idiot. Gustave Flaubert, 1821–1857; Riječi; Situacije.