Sava Nemanjić (pravim imenom Rastislav-Rastko, crkveno ime sv. Sava), prvi srpski arhiepiskop (?, oko 1175 – Trnovo, Bugarska, 14. I. 1236). Najmlađi sin župana → Stefana Nemanje. Od 1192. monah na Atosu, gdje je sa svojim ocem (monaškim imenom Simeon) osnovao oko 1198. manastir Hilandar, stoljećima središte srpske kulture. Simeon je osigurao gospodarsku neovisnost manastira, a Sava je sastavio Hilandarski tipik (obraznik), nakon očeve smrti i Službu sv. Simeuna. Vratio se 1208. u Srbiju, postao arhimandrit Studenice, pomirio braću Stefana i Vukana u borbi za prijestolje, proveo crkveno-liturgijsku obnovu i u crkveno-političkom smislu okrenuo Srpsku crkvu protiv Rima. Osnovao 1219. autokefalnu Srpsku pravoslavnu crkvu; postavljen za njezina prvog arhiepiskopa (do 1233) sa sjedištem u Žiči. Crkvu je podijelio na 10 episkopija. S liturgijskim i crkvenopravnim spisima (Studenički tipik) prvi je srpski pisac, a očevim životopisom (Žitije svetog Simeona) utemeljio je starosrpsku hagiografiju. Njegov životopis (Žitije svetog Save, oko 1250) napisao je monah Domentijan.