schola cantorum (lat.) 1. Rim. papinski crkv. zbor, osn. navodno u IV. st., i škola u kojoj su pitomci stjecali naobrazbu u crkv. pjevanju. Poslije su osnivane u drugim zemljama u samostanima i uz katedrale. Najistaknutija od njih je vatikanska Cappella Sistina. 2. Glazb. škola osn. 1896. u Parizu (V. d’Indy, Ch. Bordes, A. Guilmant) i zamišljena kao središte za njegovanje i poučavanje liturgijske glazbe. Ubrzo je preuzela elemente svjetovne glazbe i postala École supérieure de musique te stekla međunar. glas. Zborovi tog naziva postoje i u drugim gradovima i pretežno njeguju staru duhovnu glazbu.