Robert Schumann
Schumann, Robert (Alexander), njem. skladatelj, pijanist, dirigent i glazb. kritičar (Zwickau, 8. VI. 1810 – Endenich, kraj Bonna, 29. VII. 1856). U Leipzigu studirao pravo, učio klavir i opredijelio se za glazbu. Ukočenost prstiju onemogućila mu je karijeru, pa se počeo baviti glazb. kritikom (1831. upozorio na genijalnost F. Chopina). God. 1834. počeo je objavljivati časopis Neue Zeitschrift für Musik oko kojega je okupio više istaknutih glazbenika, a svoje je priloge potpisivao kao Florestan, Eusebius i Majstor Raro. God. 1840. oženio se Clarom Wieck, 1850. postaje grad. kapelnik u Düsseldorfu, ali duševna depresija onemogućava mu svaki rad, pa 1854. pokušava samoubojstvo skokom u Rajnu. Posljednje dvije godine života proveo je u lječilištu u Endenichu. Bio je skladatelj izrazito lirske naravi, sklon malim oblicima programske sadržajnosti i izražavanja različitih duševnih stanja i osjećaja. Stvaralački se najpotpunije izrazio u popijevkama, klavirskim minijaturama (povezanima u cikluse, npr. Leptiri, Fantazije, Album za mladež) i komornim skladbama. Skladao 4 simfonije, koncerte za klavir i violončelo, skladbe za razne komorne sastave, jednu operu (Genoveva), oratorij, prizore iz Goetheova Fausta, glazbu za Byronova Manfreda i niz ciklusa popijevki.