Albert Schweitzer
Schweitzer, Albert, njemački i francuski evangelički teolog, liječnik i misionar (Kaysersberg, Elzas, 14. I. 1875 – Lambaréné, 4. IX. 1965). Studirao teologiju, filozofiju, glazbu i medicinu u Strasbourgu, Parizu i Berlinu. Isprva protestantski vikar (1899–1912) i profesor (1902–12) na Teološkom fakultetu u Strasbourgu. Istodobno započeo koncertnu i muzikološku djelatnost (monografija o J. S. Bachu, rasprava o gradnji orgulja). Kao liječnik misionar odlazi 1913. u Afriku i u Lambarénéu (Ekvatorska Afrika, danas Gabon) izgrađuje tropsku bolnicu sa stacionarom za leprozne bolesnike. Tu je uz prekide radio do kraja života. U prisnoj suradnji s lokalnim stanovništvom liječio je i suzbijao tropske bolesti, borio se protiv rasnih predrasuda i kolonijalizma. Objavio mnoga djela iz raznih područja; u medicini upozorio na etičku vrijednost liječničkoga rada, u glazbi započeo pokret za obnovu tradicionalnih tipova orgulja, u filozofiji religije razvio princip poštovanja prema životu, a u teologiji se bavio osobito Isusovom povijesnom osobom i teologijom sv. Pavla. Dobio mnoga priznanja i nagrade za svoj humanitarni rad, među ostalim Nobelovu nagradu za mir 1952. Glavna djela: J. S. Bach, glazbenik pjesnik; Između vode i prašume (memoari); Priopćenje iz Lambarénéa (I–III); Pisma iz bolnice (I–III); Kršćanstvo i svjetske religije; Problem mira u današnjem svijetu; O mojem životu i mišljenju.