 |
|
| Službeni naziv: | Republika Kongo, République du Congo |
| Površina: | 342 000 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 3 657 000 (10,7 stanovnika/km2 ); 66% gradsko |
| Glavni grad | Brazzaville, 1 115 800 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 9 regija (région) i područje gl. grada (capitale nationale) |
| Službeni jezik | francuski |
| Valuta | CFA-franak = 100 santima (centimes) |
Kongo, Republika, država u Centralnoj Africi, graniči s Gabonom na Z, Kamerunom i Srednjoafr. Republikom na S, DR Kongom na I i JI, te s angolskom eksklavom Cabindom na J. Na JZ izlazi na Gvinejski zaljev Atlantskog oceana. Ima 169 km morske obale.
Prirodna obilježja
plaža u blizini Kayesa
Brazzaville
Ponte Noire
U reljefnom smislu u Kongu se može izvojiti šest gl. cjelina. Uz priobalje Gvinejskog zaljeva pruža se 60–70 km široka ugl. sušnija priobalna nizina. Obala je slabo razvedena, mjestimično se javljaju lagune. Prema unutrašnjosti nizina se postupno uzdiže i prelazi u Mayombé Masiff, nisko gorje koje se iz nizine uzdiže dosta strmo i pruža usporedno s obalom. Riječne doline i duboko usječeni klanci raščlanjuju gorje koje u sjev. dijelu doseže 650, a na J je nešto više (vrh Foungouti, 930 m). Dalje prema unutrašnjosti nastavlja se plodna, 200-tinjak km široka dolina r. Niari, ujedno važno tranzitno područje između priobalja i unutrašnjosti. Prema S teren se iz zavale postupno izdiže prema graničnom području s Gabonom (Chaillu Masiff). Prema I, u sred. dijelu zemlje nastavlja se područje visoravni i platoa (Bembe i Batéké) na visini od o. 500 m. Visoravni su ugl. pokrivene travnom vegetacijom, dok su doline pritoka rijeka Kongo i Ubangi, koje ih raščlanjuju, većinom pokrivene šumama. Na JI zemlje nalazi se mala, ali gusto naseljena regija oko Malebo Poola, jezera nastalog na proširenju r. Kongo. To je brdovito područje čiji je šumski pokrov ugl. iskrčen radi dobivanja obradivih površina. Posljednja cjelina, zavala Konga, zauzima gotovo pol. zemlje, cijeli njezin sjeveroist. dio. Od zap. gorja i visoravni ravnica se blago spušta prema I, prema r. Kongo. Ispresijecana brojnim tokovima, ravnica je velikim dijelom močvarna uz redovite godišnje poplave. K. se nalazi u ekvatorskom pojasu, ekvator prolazi gotovo sred. dijelom zemlje, pa su osnovna obilježja klime visoke temperature i vlažnost. Iako padalina ima tijekom cijele godine, u područjima neposredno uz ekvator mogu se izdvojiti po dva suha i vlažna razdoblja, a u krajnjim sjev. i juž. područjima po jedno. U sjev. dijelu sušnije razdoblje traje od studenog do ožujka, a vlažnije od travnja do listopada; na J je obrnuto. Padalina ima većinom 1500–2000 mm, u dijelovima zavale Konga i 2500 mm. Temperature su ujednačene tijekom cijele godine, kreću se većinom između 23 i 27 °C, ali razlike dana i noći mogu biti dosta velike. Karakteristična je visoka vlažnost zraka i neugodna sparina. Priobalje je zbog utjecaja hladne Benguelske morske struje nešto sušnije i svježije od ostatka zemlje. Približno dvije trećine zemlje prekriva očuvana trop. kišna šuma bogata mnogobrojnim biljnim i životinjskim vrstama. Obalna nizina i sušniji dijelovi visoravni prekriveni su travnjacima s rijetkim drvećem, a u gušće naseljenim područjima šume su zamijenile obradive površine. U močvarnom priobalju javljaju se šume mangrova i palme. Iako teče rubno i čini veći dio jugoist. granice (pa iz Konga prima samo desne pritoke), r. Kongo najvažnija je tekućica koja odvodnjava više od 3/4 površine zemlje. Najveći joj je pritok Ubangi, koji sa svojim izvorišnim krakom Mbomou čini ist. granicu Konga (prema DR Kongu). Ostali veći pritoci: Sangha, Likouala, Alima, Nkéni, Léfini i dr. Zap. dio zemlje u Atlantski ocean odvodnjava r. Kouilou, koja nastaje sutokom rijeka Niari i Louessé. Tok je ispresijecan mnogobrojnim brzacima i vodopadima, što uz prudove koje pred ušćem oblikuje Benguelska struja onemogućava plovidbu. Malebo Pool (prije Stanley) proširenje je toka Konga koje nalikuje na jezero površine 450 km2, najveće dubine 16 m. Otokom Bamu podijeljeno je na dva plovna kanala.
Stanovništvo
ulični zabavljači u Brazzavilleu
Stanovništvo Konga etnički je dosta složeno, jer se u nešto više od 3,5 mil. st. može izdvojiti više od 70 etničkih zajednica (naroda/plemena) koje spadaju u nekoliko gl. skupina. U juž. područjima, od gl. grada do obale, žive narodi skupine Kongo (čine oko pol. st. zemlje), među kojima su najbrojniji Sundi, Lali, Vili, Bembe, Kamba Yombo i dr. Oko 1/4 st. čine narodi Batéké koji naseljavaju istoimeni plato s od gl. grada. Na S, u prijelaznom području šuma i savana, žive M’Boshi (10% st.). Manje skupine st. čine narodi skupine Ubangi u sred. dijelu zemlje, Pigmeji koji žive u malim raštrkanim zajednicama u zavali Konga, nešto Europljana (većinom Francuzi) i Kineza, većinom u gradovima. Služb. jezik je francuski koji se koristi u medijima, obrazovanju i komunikaciji obrazovanijeg stanovništva. U širokoj su uporabi domaći jezici i dijalekti (svi osim pigmejskih spadaju u skupinu bantuskih jezika), a za međusobno sporazumijevanje razvila su se dva jezika, monokutuba (na JZ) i lingala ( s od Brazzavillea). Raspored st. vrlo je neravnomjeran, na 1/4 teritorija na JZ zemlje živi 70% st., S i SI rijetko je naseljen, a pojedina se prašumska područja mogu smatrati praktički nenaseljenima. Za afr. prilike K. je visokourbanizirana zemlja, u gradovima živi oko 2/3 st., a udio se povećava jer se nastavljaju unutrašnje migracije prema gradovima, pa su stope rasta u njima veće nego u ruralnim krajevima. Snažna imigracija u gradove s kojom je povezana i socio-ekonomska mobilnost uvelike je izbrisala nekadašnju izrazitu podvojenost “europskih” i afr. četvrti u gradovima. Gl. grad Brazzaville (1 115 800) i gl. luka Pointe Noire (628 900) veličinom dosta odskaču. Ostali veći gradovi: Nkayi (70 900), Loubomo (70 700), a još pet gradova ima između 20 i 30 tis. st. (Loandjili, Madingou, Mossendjo Gamboma i Impfondo). Porast broja st. dugo je bio vrlo brz (32‰, prosj. 1980–2002) i posljedica je prir. porasta (poč. 1980-ih stopa rodnosti bila je o. 45‰). Ipak, posljednjih se godina dosta usporava, ponajprije zbog smanjene stope rodnosti koja je pala ispod 30‰, a stopa smrtnosti ostala je umjerena, o. 14–15‰. U dobnoj strukturi puno je mladog st.: mlađi od 15 g. čine 46%, a stariji od 65 g. 3% st. Medijalna starost je 21 g., a očekivano trajanje života 52 g. Oko pol. st. pripadnici su domaćih vjerovanja, a malo manje od toga su kršćani, većinom katolici, dok protest. i mnogobrojne nezavisne afr. crkv. zajednice okupljaju o. 5% st. Ima 2% muslimana, većinom u gradovima. Obrazovna struktura među boljima je u Africi, nepismeno je o. 16% st. (među ženskim st. više od 20%). Školovanje je besplatno i obvezno u dobi od 6 do 15 g. Jedino sveučilište je u Brazzavilleu, osn. 1961.
Gospodarstvo
turisti pred divovskim termitnjakom
rijeka Ubangi
riječna splav
K. spada u red slabo razvijenih zemalja s dosta jednostranom gosp. strukturom, koja se oslanja na prir. resurse, a uvelike ovisi o kretanju cijena nafte. Ipak, potkraj 1980-ih, kada je cijena nafte bila niska pa je država upala u krizu, provedene su određene reforme radi smanjenja birokracije te djelomična privatizacija. Porast cijena nafte posljednjih godina slabo se odrazio na poboljšanje životnog standarda. BNP je niži od 1000 USD/st., a rast gospodarstva ispod 2%/god. (prosj. 1990–2002). Poljoprivreda je vrlo važan sektor gospodarstva, ne toliko zbog doprinosa BNP-u koliko zbog zapošljavanja velikog udjela radne snage. Velik dio poljoprivrede je samoopskrbnog tipa, ali zbog velike agrarne gustoće, malih parcela, slabo plodna tla, nedostatka gnojiva i mehanizacije te tradic. tehnologije (paljevinska poljoprivreda) urodi su mali i zemlja ne proizvodi dovoljno hrane za vlastite potrebe. Najviše se uzgajaju kasava, jam, taro, riža, kukuruz, slatki krumpir, kikiriki, banane i ostalo voće. Tradicionalno se uzgajaju ovce i koze, a vlasti potiču govedarstvo, posebice nakon uvođenja pasmine otporne na ce-ce muhu. Važno je i peradarstvo. Komerc. poljoprivreda najrazvijenija je u dolini r. Niari. Gl. su kulture kakao, kava, palme, kikiriki i šećerna trska. Sred. XX. st. više od pol. vrijednosti izvoza davalo je šumarstvo, a K. je i dalje među vodećim zemljama po sječi pojedinih vrijednih trop. vrsta (limba, okume). Slaba prom. mreža i močvarna područja otežavaju intenzivnije iskorištavanje, a pozitivno je što se samo dio drva izvozi u obliku trupaca, a dio se primarno obrađuje u zemlji. Važan element u osiguranju hrane je ribarstvo, morsko je komercijalizirano, a slatkovodno pretežno za vlastite potrebe. Najvažnije prir. bogatstvo je nafta, a istraživanja u podmorju otkrivaju nova nalazišta. Ostala važnija bogatstva su potaša, zemni plin, željezna ruda, cink, nešto ugljena (slabe kvalitete), olova, bakra, zlata, dijamanata i dr. Hidroenergija omogućava proizvodnju dovoljno el. struje za vlastite potrebe, iskorišten je samo dio potencijala. Ind. je općenito slabo razvijena, gl. problemi su nedostatak investicija, ograničeno domaće i slaba konkurentnost na vanjskom trzištu, nedostatak kvalitetne radne snage. Najraširenija je proizvodnja robe široke potrošnje: tekstila, obuće, pića, cigareta, zatim prehr., kem., kovinska, cementna i druga građev. ind. Ekonomski je vrlo važna prerada nafte i drvna ind. (pilane, proizv. furnira). Dosta su razvijeni tradic. obrti. Većina ind. koncentrirana je na JZ zemlje. Nafta i derivati obično daju 3/4 vrijednosti izvoza, a ukupna bilanca dosta ovisi o njezinim cijenama. Drugi najvažniji izvozni proizvodi su drvo i drvni proizvodi, a zatim poljoprivr. proizvodi (šećer, kakao, kava). Gl. partneri: Kina, Juž. Koreja, SAD i Tajvan. Uvoze se različita industr. roba, strojevi i oprema, vozila, prehr. proizvodi, željezo i čelik, najviše iz Francuske, SAD-a, Italije i Kine. Prom. sustav dosta je dobro razvijen na JZ, drugdje slabo: ceste su većinom neasfaltirane, a mnoge su dio godine neprohodne. U unutrašnjosti veliku važnost ima plovidba, iako ograničena riječnim brzacima. Gl. je riječna luka Brazzaville, ujedno i terminal za prekrcaj na željeznicu. Željeznica je važan poticajni čimbenik razvoja rudarstva, ind. i komerc. poljoprivrede. Gl. želj. pruga povezuje Brazzaville s gl. morskom lukom Pointe Noireom (500 km), a njezin ogranak do Mbinde na gabonskoj granici omogućava tranzit za susjedne zemlje, što je važan izvor prihoda Kongu. Pointe Noire je i tranzitna luka za Kamerun i Srednjoafr. Republiku.
BNP (2002): 2,23 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 6%, industrija 64%, usluge 30%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 40%, ostalo industrija i usluge
Inflacija (1990–2001): 8,8%/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 1,6%/god.
Uvoz (2003): 0,88 mlrd. USD
Izvoz (2003): 1,67 mlrd. USD
BNP (2002): 2,23 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 6%, industrija 64%, usluge 30%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 40%, ostalo industrija i usluge
Inflacija (1990–2001): 8,8%/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 1,6%/god.
Uvoz (2003): 0,88 mlrd. USD
Izvoz (2003): 1,67 mlrd. USD
Povijest
Tragovi ljudskog prebivanja iz paleolita. Prastanovnici K. bili su Pigmejci. Poslije se useljavaju pripadnici Bantu-naroda. Primorski dio nalazio se od XV. st. u sastavu države Kongo (središte u sjev. Angoli); od XVI-XVIII. st. primorje s od r. Kongo pripadalo je državi Loango sa sjedištem u istoimenom gradu. K. prvi otkrivaju Portugalci (1483). U drugoj pol. XIX. st. za prevlast u K. bore se kolon. sile Portugal, Belgija i Francuska. God. 1880. franc. istraživač Pierre Sagorgnan de Brazza sklopio je sporazum s plemenom Bateke o priznanju franc. protektorata na području s od donjeg toka Konga (potvrđeno na Berlinskoj konferenciji 1884–85). Franc. vlast postupno se širi prema unutrašnjosti iz grada Brazzavillea te su njezini posjedi, zajedno s Gabonom, sjedinjeni u koloniju Francuski Kongo (1886–1910). Preustrojena je 1910. i pod imenom Srednji Kongo (1910-58), zajedno s Gabonom, Čadom i Ubango Šarijem, uključena u Francusku Ekvatorijalnu Afriku. God. 1946. stječe djelomičnu autonomiju. God. 1958. kao autonomna Republika K. ostaje u sastavu Francuske Zajednice. Neovisnost je proglašena 1960. (Republika K.). Prvi predsj. Fulbert Youlou svrgnut je 1963, a predsj. je postao Alphonse Massamba-Débat. Od 1964. usvojen je jednostranački sustav (stranka Narodno-revolucionarni pokret: MNR). God. 1968. Massamba-Débat svrgnut je u voj. udaru bojnika Mariena Ngouabija, koji je 1968. postao predsj. K. (izabran i 1974). Od 1969. zemlja nosi naziv Narodna Republika Kongo. God. 1977. M. Ngouabi je ubijen u drž. udaru, za što je optužen bivši predsj. A. Massamba-Débat i poslije smaknut. Predsj. postaje pukovnik Joachim Yhombi-Opango; ukida ustav i raspušta Nac. skupštinu te vlast prenosi na Vojni komitet Kongoanske radničke stranke (PCT). U uvjetima općeg nezadovoljstva u zemlji izbijaju masovni prosvjedi; 1979. Yhombi-Opango je uhićen (ostaje u zatvoru do 1984), a predsj. postaje pukovnik Denis Sassou-Nguesso (potvrđen za predsj. i 1984). God. 1979. donesen je novi ustav (socijalist. usmjerenja). God. 1993. predsj. Pascal Lissouba postavlja Joachima Yhombi-Opanga za predsj. vlade; istovremeno protuvladu privremeno uspostavlja oporbeni prvak Bernard Kolélas. Poč. 1994. u zemlji izbija građ. rat koji je okončan nagodbom. Vlast u zemlji zadržao je P. Lissouba. God. 1997. svrgnut je oružanom pobunom, a predsj. postaje D. Sassou-Nguesso.